I O smrti saznajemo samo posredno i putem drugih. Sa druge strane umiranje je proces, to je agonija. Agonija potiče od stare grčke reči agon, što znači takmičenje. Prvobitno ova reč se koristila u grčkoj komediji da opiše situaciju u kojoj dva lica međusobno suprostavljaju stavove. I kod nas agonija još uvek zadržava to grčko značenje, gde biti u agoniji znači suprotstavljati se nekom poslednjim atomom svoje snage. Agonija u potpunosti iscpljuje naše telo i duh i dovodi nas gotovo do propasti. I ovde otkrivamo taj dualizam mišljenja. Ipak, može li se čovek razumeti izvan društvenog konteksta? Da bismo znali šta je čovek neophodno je da ga razlučimo između anorganskog i organskog sveta. Na kraju krajeva potrebno je da ga razlikujemo i od božanstva? Kad kažemo čovek mislimo na jednu određenu prirodnu vrstu, a ipak svi naši pojmovi imaju određeni društveni kontekst. Šta je neka vrsta? To unapred pretpostavlja podelu prostora, a ona je moguća kao jedan društveni fenomen. Društveno je uv
teorija kao angažman i politička praksa