Odavno se već nosim mišlju da su humanizam, animalizam i deizam nekako povezani. Poznato je da su prvi filozofi, poput Ksenofana, kritikovali pesnike I ljude zato što ideje o bogovima povezuju sa ljudskim osobinama. Sa druge strane, grčka mitologija je puna primera gde se pored ljudi pojavljuju I nekakve kreature polu životinja, a polu čovek. Ali, nije to slučaj samo sa grčkom mitologijom. Savremeni animirani filmovi takođe pripisuju životinjama nekakve ljudske karakteristike, a to je postala naročito osobenost diznijeve produkcije, ali nije ona u tome usamljena. Naročito danas postoji nekakva paleta životinjskih likova kojima se pripisulju ljudske karakteristike, počev od miša (Miki Maus) do slona (Dambo) itd. Savremena animacija preuzima od stripa, mitologije, filma itd. prepoznatljive likove životinja ili sličnih stvorenja (danas je uticaj kibernetike sve značajniji u kreiranju robota sa ljudskim osobinama) ili stvara sasvim nove likove životinja dodeljujući im ljudske osobenosti. I
teorija kao angažman i politička praksa