Nedavno se ponovo postavilo pitanje legitimiteta izbora u Srbiji. Vlast i opozicija i ovog puta su se opredelili za dijametralno suprotne stavove: vlast je smatrala da su ovo najslobodnije sprovedeni izbori, dok je opozicija tvrdila da su izbori pokradeni. Istina, argumenti opozicije uglavnom su se odnosili na lokalne izbore u Beogradu, budući da je akcenat bio stavljen na „fantomske glasače“ koji navodno nisu imali pravo da glasaju na lokalu, ali su svakako mogli glasati na republičkom nivou. Uprkos tome, opozicija je tražila poništenje izbora na svim nivoima, iako je bilo očigledno da „fantomski glasači“ su mogući samo na lokalu. Ali, ponavljenje beogradskih izbora je izgleda pokazalo da je i opozicija zadovoljna postignutim ciljem, budući da je, istina „neveselo“, preuzela svoje mandate u Narodnoj škupštini, čime je i fomalno potvrdila ispravnost izbora na republičkom nivou. Naravno, u celu ovu priču o nelegalnosti izbora u Srbiji se uključio i evropski parlament, koji je doneo nek
teorija kao angažman i politička praksa