MEHANIZMI MEKE MOĆI: TRANSFORMACIJA UNIVERZITETĀ, PRAVOSUĐA I DIGITALNOG PROSTORA KAO INSTRUMENT GEOPOLITIČKOG UTICAJA (SKRAĆENA VERZIJA)
1. Uvod: Pravo i obrazovanje u eri „pametne moći“ U savremenoj teoriji međunarodnih odnosa, priroda državne moći doživela je konceptualni zaokret. Klasični koncepti „tvrde moći“ (hard power), bazirani na vojnoj prisili i ekonomskim sankcijama (Nye, 2004)[^1], sve češće ustupaju mesto sofisticiranijim mehanizmima usmeravanja i kontrole. Upotreba prava kao instrumenta geopolitičke borbe — u literaturi označena kao Lawfare (Dunlap, 2008; Kampf, 2017)[^2] — kao i normativna moć (Manners, 2002)[^3], omogućavaju velesilama ostvarivanje strateških ciljeva bez izravnog kršenja međunarodnog prava i unutrašnjeg suvereniteta ciljanih država. U samom središtu ove strategije nalazi se sistemsko preoblikovanje obrazovnih institucija i pravosudnog aparata. Stvaranjem kontinuiranog finansijskog i idejnog kanala između inostranih fondacija, nevladinog sektora (NVO) i državnih univerzitetā, formira se lokalna intelektualna i politička elita koja dobrovoljno, kroz unutrašnje pravne i strukturne reforme, ...