1. UVOD Savremeni politički pejzaž postjugoslovenskog prostora nemoguće je razumeti bez analize delovanja nevladinih organizacija (NVO), koje su od devedesetih godina do danas evoluirale iz humanitarnih aktera u primarne operatere zapadne meke moći. Ovaj rad istražuje simbiotsku vezu između teorijskih postavki kulturnih studija — prvenstveno kroz koncepte hegemonije, identitetskih politika i dekonstrukcije — i praktičnog delovanja civilnog društva. Dok NVO sektor kroz medijsku podršku platformi poput Slobodne Evrope i Glasa Amerike sprovodi kulturnu i vrednosnu transformaciju društva, on se istovremeno suočava sa optužbama za „projektovani aktivizam“ i učešće u strukturama tzv. duboke države. Analizirajući uspon „vouk“ (woke) ideologije i kensel kulture u aplikacijama za grantove, rad nastoji da odgovori na pitanje: da li je NVO sektor autentični glas građana ili sofisticirani instrument digitalne governamentalnosti (Fuko 2005) koji oblikuje svest novih generacija prema globalno zacrta...
1. Prirodna prava i društveni ugovor Za Loka se kaže da je bio mudar pisac i da je u svojoj Raspravi o vladi izbegavao da pomene Hobsovo ime, iako je ovaj veoma uticao na njega. Sa druge strane, Kosta Čavoški ističe da pravi sagovornik Loka nije Hobs, nego Robert Filmer, pisac Patriarcha, znamenitog dela u kojem se brani ''prirodna vlast kraljeva naspram neprirodne slobode naroda''. I zaista, u prvoj knjizi Rasprave o vladi, Lok se često vraća Filmerovom delu, polemiše sa njim i ukazuje na sve nedostatke njegovih teza. Dve središnje teze Lok ističe u njegovom delu: da ni jedan čovek nije rođen slobodan i da je svaka vlada apsolutna monarhija. Citirajući Sveto pismo, Filmer izvodi vladavinu monarha iz očinskog prava Adama, prvog čoveka kojemu je bog podario vlast na zemlji i na osnovu toga konstatuje prirodnu podređenost naroda monarhu. Pravo monarhove vladavine se izvodi iz očinskog prava nad decom, a kako otac ima apsolutnu vlast, tj. kako mu se volja ne može ograni...