Пређи на главни садржај

Постови

O SUKOBU VLASTI I OPOZICIJE

Nedavno se ponovo postavilo pitanje legitimiteta izbora u Srbiji. Vlast i opozicija i ovog puta su se opredelili za dijametralno suprotne stavove: vlast je smatrala da su ovo najslobodnije sprovedeni izbori, dok je opozicija tvrdila da su izbori pokradeni. Istina, argumenti opozicije uglavnom su se odnosili na lokalne izbore u Beogradu, budući da je akcenat bio stavljen na „fantomske glasače“ koji navodno nisu imali pravo da glasaju na lokalu, ali su svakako mogli glasati na republičkom nivou. Uprkos tome, opozicija je tražila poništenje izbora na svim nivoima, iako je bilo očigledno da „fantomski glasači“ su mogući samo na lokalu. Ali, ponavljenje beogradskih izbora je izgleda pokazalo da je i opozicija zadovoljna postignutim ciljem, budući da je, istina „neveselo“, preuzela svoje mandate u Narodnoj škupštini, čime je i fomalno potvrdila ispravnost izbora na republičkom nivou. Naravno, u celu ovu priču o nelegalnosti izbora u Srbiji se uključio i evropski parlament, koji je doneo nek
Недавни постови

KRVAVI OTKUP 2 TREĆI DEO ILI POJAM ISKUPLJENJA VIII

Velika je razlika da li ovu igricu igrate na konzoli onlajn ili putem interneta. Internet uvodi jednu čudnu mogućnost za igrice, a to je da se one mogu abgrejdovati, tj. poboljštati i čak izmeniti toliko da su neprepoznatljive u odnosu na prvobitnu verziju. Naravno, ono što se menja je karakter igrice i njene mogućnosti, dok mapa prostora ostaje nepromenjena. Igrica putem interneta podrazumeva i mogućnost dodatne zarade za kreatora igrice: npr. predviđeno je da sve možete da kupite u zlatu, do kojeg u igrici dolazite dosta teško budući da zahteva dosta truda i vremena i obavljanje brojnih misija, ali ga možete platiti u pravim dolarima, tako da cena 25 imaginarnih zlatnika košta oko 10 dolara. Na internetu postoje brojne pogodnosti u pogledu načina na koji možete da igrate ovu igricu: npr. mnogo je raznovrsnija i bogatija oprema (oružije, odeća, konji i sl.) ali su i cene mnogo veće. Neke stvari se plaćaju samo u zlatu, što znači da morate mnogo vremena provoditi na internetu, igrajući

IDEOLOGIJA I NACIONALNE KINEMATOGRAFIJE III

Srpska kinematografija pristupa ratu u Hrvatskoj i Bosni kao građanskom ratu, u kom su zvertva i ratni zločini vršeni sa svih strana. Interesantno je da se retko pojavljuju filmovi u kojima se prikazuju masovne egzekucije ratnih zatvorenika ili civila, čak i film Turneja teži relativno nepristrasnom prikazu ponašanja vojnika na frontu, bez obzira kojoj strani da pripadaju, a posebno je interesantan monolog koji u jednom trenutku izgovara hirurg JNA (Svetozar Cvetković): (...) “i uopšte ovaj rat je pomalo u svemu iracionalan. Pre svega, ovde ratuju isti ljudi, govore istim jezikom, oni imaju isti mentalitet i ista osećanja. Ne razlikuju se ni po čemu. Razmišljao sam koliko bi bilo teško da se snimi film o jednom ovakvom ratu, pre svega kostimografski, a i ostalo. U pravom ratnom filmu dve strane se razlikuju, na prvi pogled, ne samo po izgledu nego i po ponašanju. A ovi ovde svi isti, isti...Srbi, Hrvati, s druge strane, Muslimani, sve su to potpuno identični ljudi: jedan narod.“ Upravo

IDEOLOGIJA I NACIONALNE KINEMATOGRAFIJE II

Dakle, o kakvom se zaokretu ovde radi? Na primeru „praške škole“ više je nego očigledno da se nešto bitno menja u društvu. Tako je Paskaljević snimio film posvećena religijskoj tematici i nasilnoj kolektivizaciji: Vreme čuda (1989). U tom periodu Marković je snimio Već viđeno (1987), film koji govori o psihičkim poremećajima jednog srednjoškolskog profesora, kao traumama iz detinjstva, a koje su nastale kao posledica nasilja pretrpljenog tokom perioda posleratne kolektivizacije. Karanović je tada snimio izuzetno kritičan film za svoje doba (Zasada bez dobrog naslova, 1987), a koji obrađuje temu nesretne ljubavi između Srbina i Albanke na Kosovu i Metohiji, ali takođe prikazuje patrijarhalne obrasce koji deluju protiv zaljubljenih, kao i medijsku mašineriju koja manipuliše dokumentarnim sadržajem čineći mučnim njihov zajednički život. Rajko Grlić je snimio izvanredan film o propalom revolucionaru iz doba Oktobarske revolucije (Čaruga, 1991), dok je Zafranović uradio dva izuzetno mračna

IDEOLOGIJA I NACIONALNE KINEMATOGRAFIJE

Oduvek mi se činila primamljivom za raspravu tema ideologija i domaći film. Ranije smo se bavili ovom temom u sklopu juguslovenskog filma, a ovog puta bi se pozabavio i nacionalnim kinematografijama na ovim prostorima nakon raspada Jugoslavija i to posebno hrvatskom i srpskom kinemagrafijom. U mom slučaju bilo je gotovo nemoguće pregledati sve filmove koji su se pojavili za ovih dvadesetak godina, stoga ćemo se mi služiti nekakvim paralelama koje će ukazivati na sličnosti ali i razlike ovih dveju kinematografija. Iako okvirno govorimo o različitim kinematografijama, treba uvek imati u vidu da se ovde radi ako ništa drugo bar o kinematografijama koje imaju zajedničkog pretka, a to je jugoslovenska kinematografija. Zapravo, pokušaj izdvajanja iz jugoslovenske kinematografije i treba da označi početak ovih zasebnih nacionalnih kinematografija. Ali, kao što ćemo ovde videti i to neće uvek biti slučaj, budući da će se mnogi vraćati i inspiraciju na nacionalnu kinemagrafiju pronalaziti uprav

ČAS ISTORIJE ZA PONAVLJAČE

Teško je danas biti nepristrastan i objektivno posmatrati situciju vezunu za raspad bivše Jugoslavije, iako je od toga prošlo više od trideset godina – što je relativno kratka istorijska distanca – ali jeste distanca. Naravno, bivša SFRJ nije bila prvi pokušaj ujedinjenja balkanskih naroda, Jugoslavija je postojala i u formatu monarhije od kraja Prvog do početka Drugog svetskog rata, ali se tada smatrala zajednicom tri naroda: Srba, Hrvata i Slovenaca. Nakon Drugog svetskog rata ova zajednica obuhvata i druge narode jugoslovenskog porekla: Crnogorce, Makedonce, Bosance. Svaki od ovih naroda je imao svoju prošlost koja je dobrim delom opterećivala zajedničku budućnost, budući da je sudbina balkanskih naroda bila u tome da su kroz svoju istoriju uglavnom bili na različitim stranama i često ratovali jedni protiv drugih. Ova suprodstavljenost nigde nije bila toliko izražena koliko između Hrvata i Srba, koji su živeli dugi period unutar Austrougarske monarhije, ali su često bili u sukobu, b

ZA KRAJ "NOVE GODINE"

Nove godine su obično vreme za sređivanje računa. Naša očekivanja, aspiracije i nade sada postaju predmet propitivanja, a često se pitamo ima li smisla „terati po svom“ i dalje, ili treba nešto menjati u svom životu. Politička situacija u svetu nije nam išla naročito na ruku: rat u Ukrajini se nastavlja nesmanjenom žestinom, novo ratište je otvoreno i u pojasu Gaze i to sa brojnim civilnim žrtvama (uglavnom žene i deca), ali šlag na tortu su definitivno bili izbori u Srbiji od 17. decembra. Rezultat izbora je poražavajući u svakom smislu, ispostavilo se da je SNS osvojio većinu na republičkom nivou, a ima mogućnost, ukoliko grupa građana okupljena oko lekara Nestorovića da svoj pristanak, da osvoji većinu i na beogradskim izborima. Ipak, opozicija „Srbija protiv nasilja“ nije se zadovoljila takvom situacijom, oni smatraju da su izbori „pokradeni“ zbog čega su stupili u štrajk, a neki od aktivista i u štrajk glađu (Tepić, Aleksić i dr.). Opozicija je prvobitno ustala protiv beogradskih