Пређи на главни садржај

Постови

GEOPOLITIČKI IZAZOVI SRBIJE

Građanski protesti u Srbiji ulaze sada već u 8. mesec. Strategije vlasti i demonstranata su se menjale, ali glavni element građanskog protesta i dalje su blokade raskrsnica, a čime vlast nikako da se izbori. U početku je masovnost protesta rasla, ali se nakon 15. marta ona nalazi u opadanju, ali to još uvek ne znači da je opasnost od „obojene revolucije“ prošla – kako je to i sama vlast isticala. Očigledno je ovde reč o jednom strukturalnom problemu, budući da protesti traju izuzetno dugo i da im se kraj ne može još sagledati. To je razlog zašto je potrebno da se vratimo jedan korak unazad i da shvatimo kako je sve krenulo. Kada je SNS 2012. godine došao na vlast, očigledno da je ova stranka imala jasan politički cilj. Akcenat je bio postavljen na jačanje industrijskih kapaciteta i to prvenstvno intervencijom same države. Ne treba zaboraviti da SNS na vlast dolazi u jednom kriznom periodu: od 2008. godine se javlja SEK-a (Svetska ekonomska kriza), a koju prate opasnosti od poplava (2...
Недавни постови

DEKONSTRUKCIJA I STRUKTURALNA LINGVISTIKA II

Budući da akustična slika nije 'materijalni zvuk', dakle, kako on kaže 'čista fizička stvar', već predstava koju mi dobijamo putem čula, dakle, nešto što predstvalja 'psihički otisak zvuka', zvuka koji se čuje i koji time omogućava da se ono izgovoreno prepozna, tj. razume. Stoga to nije veza imena sa predmetom koji ono imenuje, već je to veza glasa sa onim što se izgovara u trenutku govora. Istovremeno, to je veza sa dušom koja izgovoreno prima, i prepoznaje ga kao nešto već poznato, tj. spoznato – shvaćeno. Spoj označitelja (akustične slike) i označenoga (pojma) funcioniše preko glasa koji omogućava da se izgovoreno prepozna, tj. shvati. A to nas opet upućuje na jednu drugu razliku, ona je prema Deridi čak primarnija nego razlika označitelja i označenoga budući da nam otkiva metafizičke pretpostavke Sosirove teorije, a to je razlika između govora i jezika. Dok bi se govor – ’la parole’ – zapravo na francuskom to znači ’živa reč’ – odnosio na pojedinačnog subj...

DEKONSTRUKCIJA I STRUKTURALNA LINGVISTIKA

Postoji izvesna veza između strukturalne lingvistike i dekonstrukcije, veza koju većina autora ne propušta da naglasi, i ta veza se najčešće nalazi u pojmu znaka. Međutim, interesantno je da u ovom slučaju polazna pretpostavka nije vodila međusobnim sličnostima, već naprotiv, razlikama. Tako je i Deridino osnovno polazište Sosir, ali Sosir samo iz razloga što je on u pojmu znaka povezao glas i predstavu (akustičnu sliku) – to je bila osnova pretpostavka tradicionalne metafizike, odnosno, prema Deridi metafizike prisustva – a što je istovremeno omogućilo Deridi da izvrši dekonstrukciju znaka. Da bismo to pokazali vratićemo se osnovnom pitanju koje glasi: zašto dekonstrukcija započinje problemom znaka? To nas pitanje vraća na Sosira, budući da “ako postoji jedna tema koja objedinjuje inače raznovrsno polje ’strukturalističke’ misli, onda je to načelo – koje je prvi istakao Sosir (Saussure) – da je jezik diferencijalna mreža značenja. Ne postoji po sebi očigledna ili jednostruka veza i...

... MEDITACIJE NA PRAZAN STOMAK

{...sledeci iskazivost – koja je uvek bila mesto prisustva, pokušati pripremiti, kao majstor/tehničar – jedno , kao da to već ne podrazumeva neko mesto koje treba osigurati, kao da to već ne znači neko ’odakle’. Sumljiva topologija dečijeg imena prosuta jednoga jutra negde, na relaciji ’između’. Ta Kantova konstatacija, koja nam obezbeđuje mesto susreta, taj pokušaj Zapada da prostornim metaforama izađe iz sebe, iz onoga jedinoga/jednoga, jer smrt je uvek bila povlastica autentičnoga, i da time pruži mogućnost zasnivanja. A onda konačno, da se i samo putovanje proglasi za grešku, laž, ili neistinu. I da se kroz jednu neizvesnost upozna jedna druga, a koja je samo neumitni sled ove prve (pa bilo da se time podrazumeva i moć izbora)} „budući da taj prikaz ima za predmet samo znanje, koje se pojavljuje zato što se čini, da sam taj prikaz nije samo slobodna znanost, koja se kreće u svom osebujnom liku, nego se sa ovoga stajališta može uzeti kao put prirodne svesti, koja prodire do is...

RIJALITI, SAMO JEDAN VELIKI RIJALITI

Pre nekoliko godina na TV Hepi je bio aktuelan rijaliti „Parovi“. Reč je o jednom rijalitiju koji je zamišljen kao nekakva kulturna predstava za višu klasu, ali se ubrzo ispostavilo, negde nakon treće sezone bez naročito vidnog uspeha i popularnosti, da će to postati jedan od najsurovijih rijalitija na ovim prostorima: u njemu su učestvovale relativno nepoznate i krajnje osrednje ličnosti, osim nekih poznati pevača u poznoj dobi (Lepa Lukić, Bora Drljača, Era Ojdanić i dr.). Ono što je bilo zanimljivo jeste da je u jednoj od svojih kasnijih sezona ovaj rijaliti toliko zaokupio program TV Hepija, da se bukvalno celokupna uređivačka politika ove televiziji zasnivala sadržinski na ovom rijalitiju, pri čemu je program bio veoma raznovrstan i sadržajan, planski prilagođen potrebama gledalaca i publike, posebno je Marić znao da u razgovoru sa tzv „starletama“ izvuče neke veoma „pikantne detalje“ o vezama između dnevne politike i elitne prostitucije, a što je ponekad znalo da prevaziđe čeznje...

SUMA SUMARUM STUDENTSKOG POKRETA

Možda je došlo vreme da sumiramo utiske o studentskim protestima. Izvesno je da je prošlo 5 meseci od pobune studenata, a mi još uvek nemomo ni naznaku nekakvog političkog projekta. Ako se setimo, studentski protesti su i počinjali sa pričom da političke stranke nemaju tapiju na politiku ali se od tada nije pojavila nikakva politička alternava u Srbiji. Poslednji događaji su pokazali da studenti nisu bili nezavisni od političke ili kulturne elite iz opozicionih krugova, budući da poteze koje su studenti u poslednje vreme povlačili bili su blago rečeno fiasko. Nesumljivo da je ključan datum po tom pitanju bio 15. mart. Tada smo svedočili da se studentski protest raspao i to je moglo da se prati u direktnom prenosu. Nakon toga su studenti samo tražili izgovore da produže agoniju, ali je bilo evidetno da studenti nisu dorasli zadatku koji su im neki namenili, a to je promena aktuelne vlasti. Najgore od svega je to što studenti nisu hteli da prihvate istinu, negu su tvroglavo terali po s...

ĆACI DOKLE ĆACI

Čini se da je jedan termin skorijeg datuma izvor brojnih sporenja i diskusija. Reč je o terminu ćaci. Izvorno, termin je nastao kao neka vrsta uličnog grafita, ispisan na zidu jedne novosadske gimnazije: Ćaci idite u škole. Napisan je na ćirilici. Teško je pogoditi na koga se ovo odnosi, ukoliko nije reč o ličnom imenu, i najverovatnije da je reč o jezičkog gresci, što ukazuje da je poruku možda napisao neko ko se ne služi najbolje ćiriličnim pismom. Ono što je frapantno jeste da je ubzo ova reč postala nekakav „simbol otpora sistemu“ u stutudenskih i građanskih krugovima, tokom nedavnih protesta koji ulaze evo i u peti mesec. Postavlja se pitanje kako to da je jedna jezička greška – ako je uopšte reč o grešći, jer ljudi svašta pišu po zidu, a može se pretpostaviti da je ovo ipak bilo namenjeno đacima novosadske gimnaziji, koji su tih dana bili u obustavi nastave – mogla da izazove toliko različitih interpretacija, putem interneta su kružile fore ne ovu temu, a ova reč ubrzo je postala...