Ovih dana sam pratio intervju sa jednim od predstavnika opozicije, Pavlom Grbovićem, i čini se da je ovaj bio više nego rečit. Elem, Grbović, kao predstavnik Pokreta slobodnih građana (u daljem tekstu PSG – nije li čudno da ova skraćenica budi više asocijaciju na nekakav elitni fudbalski klub, nego na političku partiju, a čak ni to nije slučajno, što samo govori o nepostojanju elementarne inventivnosti kada je politička scena Srbije u pitanju, ne samo u opoziciji, nego i na vlasti), u ideološkom smislu se ubraja u beskompromisne zagovornike evropskih integracija, pri čemu je ovom pokretu ideološki najbliža partija LDP-a, partija koja je tokom svog političkog delovanja zastupala krajnje radikalnu poziciju: zalagala se za samostalnost Kosova, za priznavanje genocida u Srebrenici i za odlučan prekid sa kineskim i ruskim uticajim na ovim prostorima. Ako se podsetimo govora koji je Grbović održao pre nekoliko meseci u Evropskom parlamentu – baš u vreme kada je Kurti držao sličan govor u Sav...
a) Uvod Pripovetka Edgara Alana Poa Pad kuće Ušer je veoma lep prikaz košmarnog pejzaža. A šta drugo očekivati od Poa? – umetnika koji je umro na pločniku, udavljen sopstvenom bluvotinom – tzv. "ukletog pesnika". To je pisac koji je i u životu prolazio kroz košmare, kojega su košmari opsedali i koji nije mogao odoleti da ne piše o njima: precizan i odmeren stil naučnika, a iznutra ponor, bujica i vrtlog. To je Edgar Alan Po. Po vokaciji pesnik i pripovedač istovremeno – živeo je vlastiti ponor, o njemu pisao i od njega umro. Nešto od svega toga nazire se i u tragičnoj pripoveci Pad kuće Ušer. Ovo je priča o propasti, a ko o tome može znati više od pesnika – neke od najlepših Poovih pesama su upravo posvećene tom pitanju! U čemu je tajna košmarnog pejzaža? Kakav smisao ima propast za konstituciju košmara? I koji je krajnji domet Poovog pripovedanja? To su samo neka od pitanja na koja ćemo pokušati da odgovorimo u ovom tekstu. Pripovetka počinje sasvim jednostavno, prikazom ne...