Čini se da je jedan termin skorijeg datuma izvor brojnih sporenja i diskusija. Reč je o terminu ćaci. Izvorno, termin je nastao kao neka vrsta uličnog grafita, ispisan na zidu jedne novosadske gimnazije: Ćaci idite u škole. Napisan je na ćirilici. Teško je pogoditi na koga se ovo odnosi, ukoliko nije reč o ličnom imenu, i najverovatnije da je reč o jezičkog gresci, što ukazuje da je poruku možda napisao neko ko se ne služi najbolje ćiriličnim pismom. Ono što je frapantno jeste da je ubzo ova reč postala nekakav „simbol otpora sistemu“ u stutudenskih i građanskih krugovima, tokom nedavnih protesta koji ulaze evo i u peti mesec. Postavlja se pitanje kako to da je jedna jezička greška – ako je uopšte reč o grešći, jer ljudi svašta pišu po zidu, a može se pretpostaviti da je ovo ipak bilo namenjeno đacima novosadske gimnaziji, koji su tih dana bili u obustavi nastave – mogla da izazove toliko različitih interpretacija, putem interneta su kružile fore ne ovu temu, a ova reč ubrzo je postala...
Sinoćni studentski protest bio je definitivan debakl. U jednom trenutku bio je zaista veličanstven broj ljudi i činilo se da će sve proći bez ikakvog incidenta, ali onda je najednom sve krenulo po zlu. Što je najgore nikom nije jasno šta se tačno dogodilo: osim što se najednom celokupna studentska organizacija na terenu raspala. Mnogo smo slušali o toj veličanstvenoj organizaciji studenata. Ali, jako malo se stvarno znalo kako to funkcioniše, jer studenti nisu davali izjave za štampu, činilo se da ne postoji nekakav potencijalni vođa i sl. Međutim, ono što je činilo jakim studentski pokret bila je i njihova najveća slabost. Radi se o tajnosti u kojoj su sprovodili sve svoje namisli i nakane. Istina, mnogima je od početka sve to izgledalo sumljivo. Živimo u vremenu u kom se informacije brzo šire i u kom najsigurnije tajne na kraju isplivaju na površinu. Na kraju krajeva, simboli koje su koristili (krvava ruka), kao i način organizacije i odlučivanja (plenumi) u mnogome su ukazivali da ...