Građanski protesti u Srbiji ulaze sada već u 8. mesec. Strategije vlasti i demonstranata su se menjale, ali glavni element građanskog protesta i dalje su blokade raskrsnica, a čime vlast nikako da se izbori. U početku je masovnost protesta rasla, ali se nakon 15. marta ona nalazi u opadanju, ali to još uvek ne znači da je opasnost od „obojene revolucije“ prošla – kako je to i sama vlast isticala. Očigledno je ovde reč o jednom strukturalnom problemu, budući da protesti traju izuzetno dugo i da im se kraj ne može još sagledati. To je razlog zašto je potrebno da se vratimo jedan korak unazad i da shvatimo kako je sve krenulo. Kada je SNS 2012. godine došao na vlast, očigledno da je ova stranka imala jasan politički cilj. Akcenat je bio postavljen na jačanje industrijskih kapaciteta i to prvenstvno intervencijom same države. Ne treba zaboraviti da SNS na vlast dolazi u jednom kriznom periodu: od 2008. godine se javlja SEK-a (Svetska ekonomska kriza), a koju prate opasnosti od poplava (2...
Budući da akustična slika nije 'materijalni zvuk', dakle, kako on kaže 'čista fizička stvar', već predstava koju mi dobijamo putem čula, dakle, nešto što predstvalja 'psihički otisak zvuka', zvuka koji se čuje i koji time omogućava da se ono izgovoreno prepozna, tj. razume. Stoga to nije veza imena sa predmetom koji ono imenuje, već je to veza glasa sa onim što se izgovara u trenutku govora. Istovremeno, to je veza sa dušom koja izgovoreno prima, i prepoznaje ga kao nešto već poznato, tj. spoznato – shvaćeno. Spoj označitelja (akustične slike) i označenoga (pojma) funcioniše preko glasa koji omogućava da se izgovoreno prepozna, tj. shvati. A to nas opet upućuje na jednu drugu razliku, ona je prema Deridi čak primarnija nego razlika označitelja i označenoga budući da nam otkiva metafizičke pretpostavke Sosirove teorije, a to je razlika između govora i jezika. Dok bi se govor – ’la parole’ – zapravo na francuskom to znači ’živa reč’ – odnosio na pojedinačnog subj...