U literaturi je postalo opšte mesto tvrditi da Makijaveli raskida sa antičkim razumevanjem politike. Istovremeno, on se uzima i kao jedan od začetnika moderne političke koncepcije. Svoje shvatanje politike je najupečatljivije pokazao u Vladaocu. Tamo stoji da se suština politike ispunjava u veštini dolaženja na vlast. A kada se jednom dođe na vlast, poenta je održati se. Zato se, naspram etike, zagovara tehnika vladanja, politika postaje umećem vladanja, umećem osvajanja i održavanja vlasti. Cilj politike jeste vlast, a da bi se to postiglo ne treba birati sredstva. To iskazuje čuvena maksima: cilj opravdava sredstvo. Nezavisno od toga kakav utisak izazivalo njegovo učenje, teško je ne prihvatiti jednu činjenicu. Za razliku od svojih prethodnika Makijaveli više nema potrebu da vlast opravda na bilo koji način. Da li je to slučajan previd, ili se radi o nečem sasvim drugom? Odsustvo legitimacije jeste novina u političkoj teoriji. Ponekad se ona objašnjava društvenim i političkim okol...
Temom genija bavilo se još prosvetiteljstvo. Zahvaljujući Kantovoj filozofiji ovo pitanje čini okosnicu i nemačkog klasičnog idealizma. Problem genija Kant (1724–1804) je razmatrao u svojoj trećoj Kritici (Kant 1991). Nasuprot prorodno lepog koje je predmet suda ukusa, umetnički lepo je proizvod genija. Genije je neko ko proizvodi pravila umetnosti i kao takav jeste neka prirodna sposobnost. Budući da su pod uticajem šturma i dranga osećanje i nagon potisnuli prosvetiteljsko shvatanje uma – čemu je povoda dao i "revolucionarni teror" kao i Kantova filozofija, koja je um tražila u praktičnoj sferi osporavajući njegovu teorijsku upotrebu – Fihte (1762–1814), a kasnije i Šeling (1775–1854), upravo u pojmu intelektualnog opažaja nalaze izlaz iz čorsokaka u koji je dovedena Kantova teorijska filozofija. Fihte je rešenje problema našao u praktičnoj sferi (delotvorna radnja – Tathandlung) odbacujući Kantovu stvar po sebi kao ostatak dogmatskog realizma (Fihte 1974), dok je Šeling i...