Пређи на главни садржај

O HRVATSKIM SAPUNICAMA

Ovih dana nešto razmišljam o hrvatskim sapunicama. Zapravo, nije reč doslovno o sapunicama, bar ne o onim latinoameričkim, možda, pre turskim, ali to toliko i ne pratim pa ne bih o tome ni da govorim. Elem, latinoameričke sapunice su nešto poput bajke, mislim, dosta ima fantastičnog i nerealnog sadržaja (npr. sirota devojka oktriva da je vanbračna ćerka nekog bogataša), dok su ove hrvatske sapunice dosta realne, i zasnivaju priču na nekakvim svakodnevnim životnim okolnostima.Na kraju krajeva, relativno dobar status na IMDB ukazuje da je reč o serijama koje zavređuju pažnju. Ovde pre svega mislim na tri serije skorijeg datuma: Kud puklo da puklo (2014-2016, ocena na IMDB 7,2), Na granici (2018-2019, ocena 7,4) i Kumovi (2022, ocena 6,4). Kao i kod svake sapunice i ovde je u središtu nekakava romansa, a to je ono što često može da zavara da je reč o sapunici, ali se ovde zapravo radi o klasičnom sitkomu. Zapravo, ovde su sitkom i sapunica nekako pomešani, sa jedne strane to omogućava veliki broj serija kao i kod svake sapunice, ali sa druge strane sitkom zadržava pažnju gledalaca budući da pravi otklon od klasične sapunice. A čini se nekako da na ovim prostorima mi najviše uspeha i ostvarujemo u sitkomu. Što se narativa tiče on je veoma sličan u sve tri serije, reč je o tome da ljudi iz grada dolaze u nekakvu zabačenu seosku sredinu. Oni su za to različito motivisani: u Kud puklo da puklo motiv je nasledstvo, Na granici je motiv bekstvo od policije, što je sličan motiv i u Kumovima, samo što je ovde reč o nekakvoj proneveri državnog novca. U svakom slučaju kao i u svakoj sapunici sve se vrti oko ljubavi i novca, ali opet životne situacije junaka ovih serija su gotovo komične. Sitkom u ovim serijama i živi od nekakvog sukoba na relaciji selo-grad, li čak preciznije, prestonica-selo. Ono što je ovde predmet podmeha to je karakter ljudi, njihove namere motivisane ličnim interesima, nedostatak solidarnosti, ili češće lojalnost kupljena novcem. Utoliko su ove serije veoma ralistične, one govore mnogo o ovim našim prostorima, naročito kada je reč o političkim marifetlucima, one otkrivaju korupciju motivisanu ličnim interesom, kako kod državnih organa (načelnika opštine, policije, opštinskih predstavnika itd.) tako i kod samih sugrađana, posebno kad je reč o bogatašima (kriminalna banda Na granici, Porodica Macan u Kumovima). Tako serija Na granici, otkriva da se celo jedno mesto izdržava kriminalnim aktivnostima (šverc preko granice), a načelnik policije koji sumnja da glavnu reč u tom poslu vodi jedna starica biva gotovo ismejan i ostaje bez načelničke službe. Ova serija je zapravo parodija na čuvenu trilogiju Kum, a ovde ulogu kuma igra žena. Romansu ovde čini ljubav između policajca (koji dolazi iz Zagreba) i njene najstarije unuke, koja je istovremeno i njena „desna ruka“. Zapravo ljubavni trougao se odvija između policajca, najstarije unuke i njenog najbolje druga, koji je istovremeno i najodaniji član kriminalne organizacije, neko u koga starica ima najviše poverenja, pri čemu je njegov otac takođe policajac. Sve to ukazuje na jednu surovu svakodnevnicu u kojoj žive junaci ovih serija, reč je o nekakvoj zabačenoj sredini gde su legalni poslovi samo paravan za obavljanje ilegalnih aktivnosti. Ono što prati junake ovih serija jeste manjak posla i izumiranje sela, a što njih primorava na razne malverzacije kako bi održali nekav status kvo ili bar privrevemo zaustavili izumiranje sela (Kud puklo da puklo, Na granici). Sa druge strane, serija Kumovi možda najviše odgovara pojmu sapunice u klasičnom smislu. Reč je o nekom bogatašu koji drži lanac benzinskih pumpi, pri čemu se navodno obogatio u inostranstvu – kao i u drugim serijama i ovde gotovo da nema pomena o ratu – ali se nalazi u sukobu sa načelnikom opštine koji preko njegovog imanja želi da izgradi autoput. Kao i u svakoj sapunici i ovde se ispostavlja da je gotovo svako svakome rod, pa tako taj bogataš ima vanbračnog sina u Zagrebu, ali koji je proneverio državni novac, imanje mu je zaplanjeno te je primoran da se vrati i živi u porodičnoj kući na selu, koja po nekoj logici opet pripada njegovom pravom ocu. Sukob se razvija između dvojice sinova oko nasledstva, pri čemu legalan sin misli da mu sve pripada. Situacije se komplikuje kada načelnik opštine donese odluku o oduzimanju njihovog zemljišta, budući da tuda treba da prođe autoput. Samim tim porodica Macan ostaje bez ikakve imovine, a što će starog naterati da lažira sopstvenu smrt. Romansa se odvija na dve ravni, i to na klasičan način kao u Šekspirovom delu Romeo i Julija, između mladih dve zavađene porodice, između načelnikovog sina i unuke koja potiče od legalnog sina i između načelnikove ćerke i unuka koji potiče od vanbračnog sina. Verujum da za razliku od Romea i Julije ova će se romansa ipak zavšiti srećno, jer tako obično završavaju sve ove serije. A kakva bi to bila sapunica ako se ne bi zavšila hepiendom. Ono što se ne pominje u ovim serijama uglavnom je vezano za rat, a samim tim i ono što je posledica rata: nema nikakvih manjina, niti ratnih veterana i sve je nekako idila, zatvorena zajednica razjedinjena malim životnim problemima, ličnim interesima i ambicijama pojedinaca. Tu otkrivamo i nešto od prirode same fantazme. Zapravo reč je o nekakvom ponavljanju, sukobu koji se iznova hrani novim sukobima. Da nije toga odjednom bi nastupio kraj, a samim tim to bi i značilo kraj serije. Zbog toga mi se čini da sapunica ima nešto od prirode same fantazme. Zapravo kao i fantazma ona teži ponavljaju i sukobima upravo sa ciljem da se ne bi dovršila. To je razlog zašto imamo toliko puno nastavaka, a čiji cilj nije da se sukob jednom okonča, nego da se on iznova produbljuje. Romansa i ljubavni trougao se zapravo hrane sukobom, oni žive od sukoba, kao i svako epsko delo, tako i ljubav ne može bez sukoba. Tu je sapunica slična rijalitiju, koji takođe produkuje brojne sukobe, samo da bi iznova mogao da ponavlja jednu istu situaciju i to u brojnim varijacima na sličnu temu. I tako bi mogli u beskonačno, sve dok ne dosade i bogu i narodu, ne padne im rejting, a glavnog junaka moraju nasilno da uklone sa programa. Tada nastupa hepiend

Коментари

Популарни постови са овог блога

O POJMU ISKUPLJENJA

Reč iskupljenje često ima moralnu konotaciju. Međutim, ako pogledamo u rečnik tu ćemo pronaći raznovrsna značenja: spasiti se, odbraniti se, izbaviti se, osloboditi se, opravdati se, popraviti, okajati, ublažiti, dobiti oprost, fig. oprati se...I samo površnim pogledom možemo zaključiti da ovde moralna konotacije nije dominantna. Moralna konotacija je naročito povezana sa religijom i to posebno hrišćansvom, a gde ovu reč srećemo u smislu okajati grehe ili dobiti oprost. Ali u kom smislu iskupljenje i oslobađanje, odnosno, izbavljenje idu skupa? Čak rano hrišćansko tumačenje ove reči polazi od predstave oslobađanja i izbavljenja. Ovde se oslobađanje tumači kao vid „slobode od okova“ i to u smislu oslobađanja od ropstva. Dakle, čak veza između slobode i ropstva, još u ovom ranom hrišćanskom tumačenju ostaje dosta jaka, iako se u sledećem koraku oslobađanje povezuje sa spasenjem. To znači da osloboditi se (okova) istovremeno znači i spasenje (duše). Gnosticizam takođe povezuje ove dve reč

ZA KRAJ "NOVE GODINE"

Nove godine su obično vreme za sređivanje računa. Naša očekivanja, aspiracije i nade sada postaju predmet propitivanja, a često se pitamo ima li smisla „terati po svom“ i dalje, ili treba nešto menjati u svom životu. Politička situacija u svetu nije nam išla naročito na ruku: rat u Ukrajini se nastavlja nesmanjenom žestinom, novo ratište je otvoreno i u pojasu Gaze i to sa brojnim civilnim žrtvama (uglavnom žene i deca), ali šlag na tortu su definitivno bili izbori u Srbiji od 17. decembra. Rezultat izbora je poražavajući u svakom smislu, ispostavilo se da je SNS osvojio većinu na republičkom nivou, a ima mogućnost, ukoliko grupa građana okupljena oko lekara Nestorovića da svoj pristanak, da osvoji većinu i na beogradskim izborima. Ipak, opozicija „Srbija protiv nasilja“ nije se zadovoljila takvom situacijom, oni smatraju da su izbori „pokradeni“ zbog čega su stupili u štrajk, a neki od aktivista i u štrajk glađu (Tepić, Aleksić i dr.). Opozicija je prvobitno ustala protiv beogradskih

"KRVAVI OTKUP" ILI O POJMU ISKUPLJENJA V

Ranije je bilo reči o pojmu iskupljenja – izbavljenja. Pokušaćemo sada da ovaj pojam povežemo sa vesternom. Ranije smo govori o tome kako je vestern prošao kroz tri razvojne faze, a koje su donekle povezane i sa tranasformacijom Holivuda, od studijskog snimanja i malih, nezavisnih agencija, do ukrupljavanja kapitali i izmeštanja studija širom sveta. Ove faze smo posmatralia kao klasični, novi i postmoderni Holivud. Istu podelu je moguće načiniti i sa vesternom. Svaka od ovih faza u razvoju vesterna ima i svoje karakteristike. Klasični vestern predstavlja Divlji zapad kao mesto izgradnje buduće parcijalne zajednice. Kažemo parcijalne zajednice zato što se ona uglavnom zasniva na ljudima koji su povezani hrišćanskim vrednostima protestantske provinijencije, a koji su po prirodi bele kože i anglosaksonskog porekla. Sve drugo je iz ove zajednice isključeno – to je razlog zašto je nazivamo parcijalnom zajednicom. Divlji zapad se ovde percipira i kao preteča Amerike, države koja u svojim kor