Пређи на главни садржај

POVODOM DISKUSIJE: ČINE LI NOVU POLITIKU NOVA IMENA ILI NOVA LICA?

Večeras se vodila interesantna internet debata između predstavnika različitih građanskih inicijativa (GKP – Grupa za koncepualnu politiku, Inicijativa ne davimo Beograd, Grupa građana) povodom pitanja „mogućnosti političkog organizovanja ljudi koji su se nakon pokretanja različitih inicijativa i rada u civilnom sektoru odlučili za izbornu politiku i mobilizaciju”. Takođe je bilo reči o nedavnom pozivu Borisa Tadića da se ujedini opozicija I sagledaju strategije političke borbe za nove predsedničke ili čak parlamentarne izbore. Reč je dakle o ljudima koji su se afirmisali prvenstveno u lokalnim strategijama borbe protiv vlasti, uglavnom na gradskom nivou, u pokušaju da se javna dobra zaštite od pogubnih državnih strategija – koje privatizuje javno dobro ili ga pretvaraju u nekih oblik javno-privatnog partnerstva. Ali generalno, najviše je reči bilo o depolitizacije političkog, pri čemu se zaboravlja da depolitizaciju nije sproveo Vučić, nego neoliberalni kapitalizam, a Vučić je samo jedan od profesionalnih političara koji zna kako igrati na temu depolitizacije. Zašto je ova razlika bitna? Zato što se otuda izvodi politički angažman, a to je bitna tema sagovornika u ovoj diskusiji. Čini se da se ponovo vraćamo nepopularnoj temi, kada je bar kritika kapitalizma u pitanju, a to je problem otuđenja. I to problem otuđenja koji se dešava još u dobi deteta, pri čemu se sprovodi jedna atomizacija sopstva, utoliko da ljudi još od ranog doba, tj. detinstva, postaju zavisnici i deo konzumerističkog mentaliteta. Sa tog stanovišta je sasvim teško postaviti pitanje o novoj strategiji ili čak novim taktikama u borbi protiv vlasti, jer vlast je na ovim prostorima trenutna ispostava neoliberalnog kapitalizma, zato I pitanje vlasti I promene vlasti je uvek upitno dok se ne dovede u pitanje proizvodna instanca, a to je dominacija neoliberalnog kapitalizma danas. Na stranu sa tim što je ova debata sasvim dobar način da se sretnu ljudi koji se angažuju oko bitnih političkih tema I koji ljudima znače, jer čine nekakvo opšte dobro, ali je skandal najveće vrste da ni u jednom trenutku reč kapitalizam ili neoliberalni kapitalizam nije bila pomenuta, a da pritom misle da je moguće promeniti vlast odozgo, putem promene predstavnika u mesnoj zajednici, koja predstavlja osnovu lokalne samouprave, kao da ne znaju da su odluke mesnih zajednica u svakom slučaju zavisne od organa lokalne samouprave, koji im ubezbeduju sredstva, pa samim tim I odlučuju o stvarima koje će se rešavati na nivou mesne zajednice. Problem lokalne demokratije je u tome što je system postavljen na centralističkim osnovama, a menjati sistem odole je gubljenje vremena, jer to znači da postajete zavisni od lokalne samouprave, a oni su uvek politički ustrojeni I uvek dodeljuju sredstva svojim političkim istomiljenicima. Ljudi zaboravljaju da kapitalizmu odgovara jedna partokratska struktura koja se širi od gore I koja zaposeda sve druge mehanizme vlasti, zapravo, ona od države stvara mehanizme vlasti, odnosno, poluge moći koje služe u svhu, posrednog ili neposrednog, uvećanja kapitala. To je razlog zašto je lokalnoj samoupravi mnogo laške zadovoljiti neki lični interes nego zaštititi neki opšti interes, jer mnogo je lakše naći uhlebljenje u nekoj lokalnoj stukturi vlasti, I tamo naplatiti neku svoju aktivnost, nego se boriti za zaštitu nekog opšteg dobra, jer to unapred znači biti protiv neoliberalnog kapitalizma, čiji cilj I jeste privatizacija javnog dobra, jer to automatski znači I biti protiv države. O tome kao da ne govore sagovornici u ovoj diskusiji, a nisam ni siguran da li su oni svega toga svesni, iako je reč o ljudima koji su provereni borci protiv države, ali nisam siguran da su oni svesni da borba za javno dobro, odnosno, politika, uvek, a naročito danas znači neminovan sukob sa državom I da upravo na tom sukobu treba insistirati kao na instanci koja na kraju treba da nas dovede do politike. Ne postoje izbori, niti su izbori samo jedna u od karika u toj borbi, reč je o tome da treba afirmisati sva moguća sredstva u borbi protiv države, a ne samo protiv Vučića, jer to je jedina garancija I borbe protiv neoliberalnog kapitalizma. Sumnjam da su svi akteri u ovoj diskusiji spremni na tako nešto, ali bez toga se ne može dobiti borba za javno dobro, niti ostvariti politika, u najširem smislu reči.

Коментари

Популарни постови са овог блога

SUMA SUMARUM STUDENTSKOG POKRETA

Možda je došlo vreme da sumiramo utiske o studentskim protestima. Izvesno je da je prošlo 5 meseci od pobune studenata, a mi još uvek nemomo ni naznaku nekakvog političkog projekta. Ako se setimo, studentski protesti su i počinjali sa pričom da političke stranke nemaju tapiju na politiku ali se od tada nije pojavila nikakva politička alternava u Srbiji. Poslednji događaji su pokazali da studenti nisu bili nezavisni od političke ili kulturne elite iz opozicionih krugova, budući da poteze koje su studenti u poslednje vreme povlačili bili su blago rečeno fiasko. Nesumljivo da je ključan datum po tom pitanju bio 15. mart. Tada smo svedočili da se studentski protest raspao i to je moglo da se prati u direktnom prenosu. Nakon toga su studenti samo tražili izgovore da produže agoniju, ali je bilo evidetno da studenti nisu dorasli zadatku koji su im neki namenili, a to je promena aktuelne vlasti. Najgore od svega je to što studenti nisu hteli da prihvate istinu, negu su tvroglavo terali po s...

ZA KRAJ NOVE GODINE: NE BIO NAM U KOŽI

Prošlo je gotovo godinu dana od velikih blokata fakulteta, tzv. studentskih protesta i možda je vreme da malo sumiramo utiske. A rezultat svega toga je sledeći: masovnost protesta je opala, a lokalni izbori su pokazali da SNS nikada nije bio jači. Šta se zapravo desilo u ovih godinu dana? Postoji i izreka za tako nešto: „tresla se gora, rodio se miš“. Čini se da je glavna slabost ovih protesta bila ono što je u početku mobilisalo mase, a to je njihova anonimnost. Anonimnost se pokazala kao mač sa dve oštrice: tačno je da anonimnost onemogućava vlast da napada potencijalne organizatore protesta, ali sa druge strane, anonimnost podgreva teorije zavera, a one mogu biti mnogo opasnije za proteste, nego sama vlast, budući da je svakom jasno da se iza nečijeg internet naloga može kriti bilo ko: od potencijalnih terorista, do predstavnika tajnih službi i religijskih zaluđenika. Međutim, čini se da ovde anonimnost nije iznuđeno rešenje, nego taktički potez. O čemu se zapravo radi? Problem je u...

ĆACI DOKLE ĆACI

Čini se da je jedan termin skorijeg datuma izvor brojnih sporenja i diskusija. Reč je o terminu ćaci. Izvorno, termin je nastao kao neka vrsta uličnog grafita, ispisan na zidu jedne novosadske gimnazije: Ćaci idite u škole. Napisan je na ćirilici. Teško je pogoditi na koga se ovo odnosi, ukoliko nije reč o ličnom imenu, i najverovatnije da je reč o jezičkog gresci, što ukazuje da je poruku možda napisao neko ko se ne služi najbolje ćiriličnim pismom. Ono što je frapantno jeste da je ubzo ova reč postala nekakav „simbol otpora sistemu“ u stutudenskih i građanskih krugovima, tokom nedavnih protesta koji ulaze evo i u peti mesec. Postavlja se pitanje kako to da je jedna jezička greška – ako je uopšte reč o grešći, jer ljudi svašta pišu po zidu, a može se pretpostaviti da je ovo ipak bilo namenjeno đacima novosadske gimnaziji, koji su tih dana bili u obustavi nastave – mogla da izazove toliko različitih interpretacija, putem interneta su kružile fore ne ovu temu, a ova reč ubrzo je postala...