Kako opisati sadašnje proteste? Istina, vreme i nije baš za proteste, s obzirom da korona ponovo uzima maha i stvar sa njom postaje sve ozbiljnija. Vrlo moguće da vlast nije iznosila tačne podatke i da su delimično pripremali situaciju za izvore, ali to nikako nije opravdanje da se ugroze vlastiti i tuđi životi. Bez obzira na mere prevencije, ipak je izbegavanje kontakata jedna od najboljih mera prevencije u borbi protiv ovog virusa, a teško da je to moguće provesti na protestima, uprkos tome što se poštuje sve mere prevencije. Zato ideja da se nastavi sa protestima i nije najbolja. Jedna je stvar izaći na ulicu i od vlasti tražiti da prizna svoje greške, a sasvim drugo nastavljati sa ludilom koje svakog potencijalnog učesnika na protestu može dovesti u životnu opasnost. Tačno je da korona nije sprečila Amerikance da protestuju, ali šta to nama danas znači? Mi se ni izbliza nismo suočili sa svim ekonomskim posledicama pandemije korona virusa, a moguće da nas upravo to čeka na jesen. Osim toga, tu je i pitanje Kosova, kao pitanje koje nam neprestano visi nad glavoj, budući da se od vlasti očekuju i nekakve konačne odluke po tom pitanju. Sve se to prolongira na jesen ili čak na proleće. Osim toga, nema li veće ludosti nego protestovati pritiv jedne tehničke vlade, to samoj vlasti daje mogućnost da u novom mandatu niveliše stare slabosti, što će Vučić sigurno iskoristiti prilikom obrazovanja nove vlade. Dakle, reč je o tome da danas ne da protesti nisu dobri, nego nemaju ni nekakvu pragmatičnu osnovu. Oni su čak štetni iz više razloga koje ovde i navodimo. No, šta je sa samom masom koja izlazi na proteste? Čini se da je i ona podeljena. S obzirom da se politička elita iz opozicije povukla u drugi plan, očigledno je da protesti i nemaju jasne zahteve, niti potrebnu koherentnost a o organizovanosti i da ne govorimo. Ono što bode oči jeste očigledna podeljenost učesnika u protestu, pa tako imamo one koji su za mirne proteste, a imamo i one koji su skloni nasilju. Ne bih da ulazim u to koliko i sama država ima umešane svoje prste u nasilju, kako policije tako i samih učesnika u protestu, ali je očigledno da i bez obzira na protestbrejkere u protestima učestvuju dobrim delom i ljudi koji su spremni i na nasilne metode. Najgora stvar koja može da se desi, a dešavalo se već na nekom od prethodnih protesta, jeste to da se ove dve grube međusobno sukobe. Time tek protesti gube smisao, a vlast trijumfuje. To jer razlog zašto bi sa protestima ipak trebalo stati, cilj protesta je postignut, vlast je delimično priznala svoju krivicu za pogoršavanje pandemije, a to nije mala stvar. Umesto toga trebalo bi se usredsrediti na ono što nam predstoji: to je borba protiv korone. A nakon toga treba sumirati utiske, prepoznati greške i vlast udariti po glavi. Jer protesti koji su samo mirno iskazivanje nezadovoljstva, ne škode vlasti i ona će ih ignorisati i čekati da se ugase sami od sebe. Zato već u doba pandemije treba hvatati zalet i spremati se za borbu sa vlasti. Ali borbu koja će dati i neke rezultate.
Reč iskupljenje često ima moralnu konotaciju. Međutim, ako pogledamo u rečnik tu ćemo pronaći raznovrsna značenja: spasiti se, odbraniti se, izbaviti se, osloboditi se, opravdati se, popraviti, okajati, ublažiti, dobiti oprost, fig. oprati se...I samo površnim pogledom možemo zaključiti da ovde moralna konotacije nije dominantna. Moralna konotacija je naročito povezana sa religijom i to posebno hrišćansvom, a gde ovu reč srećemo u smislu okajati grehe ili dobiti oprost. Ali u kom smislu iskupljenje i oslobađanje, odnosno, izbavljenje idu skupa? Čak rano hrišćansko tumačenje ove reči polazi od predstave oslobađanja i izbavljenja. Ovde se oslobađanje tumači kao vid „slobode od okova“ i to u smislu oslobađanja od ropstva. Dakle, čak veza između slobode i ropstva, još u ovom ranom hrišćanskom tumačenju ostaje dosta jaka, iako se u sledećem koraku oslobađanje povezuje sa spasenjem. To znači da osloboditi se (okova) istovremeno znači i spasenje (duše). Gnosticizam takođe povezuje ove dve reč
Коментари
Постави коментар