Ako se za Vajs Siti može reći da sledi mejnstrim
kulturu 1980-ih, u modnom, muzičkom i umetničkom smislu, onda se za San Andreas može reći da sledi hip-hop
kontrakulturu 1990-ih. Utoliko sada uvod ovog teksta dobija na značaju budući
da je tamo bilo reči o gangsterskim filmovima iz 1990-ih, koji se bave temama
iz života afroameričkog geta, problemima nasilja, preranog odrastanja, ranih
seksualnih veza i sl. Kao što sto smo videli 1990-ih dolazi do
komercijalizacije hip-hopa i to u obliku gang-repa, a kada sve popularniji
postaje trend oblačenja markirane sportske odeće i to kao prepoznatljivi znak
kontrakulture hip-hopa. Sve te momente zatičemo i u serijalu San Andreas. Glavni lik ovog puta je
Afroamerikanac Si-Džej (Karl Džonson), koji se vraća iz Liberti Sitija (nastao
po uzoru Njujork) kući u San Andreas nakon 5 godina i saznaje da su mu
protivničke bande ubile majku, a od njihove bande jedini preostali članovi su
njegov brat Svit i prijatelji Rajder i Big Smouk. Odmah na početku igrice ga
dočekuje policija što govori da stanje kod kuće i nije najbolje. Nakon što
saznaje za majčinu smrt i raspad bande Si-Džej odlučuje da se zauvek nastani u
San Andreasu, ponovo okupi bandu i obračuna se sa neprijateljskim grupama. San
Andreas je imaginarni grad nastao po uzoru na Zapadnu obalu SAD-a, a sastoji se
od tri teritorijalne celine: Los Santosa (Los Anđeles), San Fiera (San
Franciska) i Las Venturasa (Las Vegasa). Serijal San Andreas je imao najveću programsku šemu i teritorijano je
obuhvatao najveću oblast sve do pojave GTA
V, o čemu će biti više reči u nastavku teksta. Igrica je podeljena u tri
dela već zavisno od toga u kom gradu se koja priča odvija, a između gradova se
nalaze sela okružena šumama i pustinjama. San
Andreas je bio pravo osveženje ne samo kada je dužina mape u pitanju, nego
i kada se radi o jednom prirodnom okruženju i reljefu koji zatičemo između
gradova. Igrica je objavljena 2004. godine za konzole, odnosno, 2005. godine za
kompjuter (Pi-Si).
Osnovnu priču igrice
čine obračuni bandi, a igrač ima mogućnost i da obavlja sporedne zadatke
(vožnja taksija, vatrogasac, policajac itd.). Lik se može u potpunosti
oblikovati prema zahtevima igrača, može da se ugoji ako puno jede, da dobije
mišiće ukoliko ide u tereta i sl., a odelo, frizura i generalno stajling se
takođe mogu menjati po potrebi. Novina je u tome što lik u ovom serijalu može i
da pliva, što znači da ima potpunu slobodu kretanja. Mnoge scene iz
gangsterskih filmova su iskorišćene za kreizranje serijala San Andreas, a lik kreće bukvalno iz geta i u početku obavlja
jednostavne zadatke (uglavnom sitne krađe) da bi postepeno napredovao i do
unosnijih poslova, kada se otključavaju pojedini delovi grada (reč je o
poslovnim i elitnim četvrtima), da bi na kraju bila dostupna i cela oblast.
Tako se postepeno napreduje od grada do grada, čime se dobija i veća sloboda
prilikom kreiranja individualne naracije: potrebno je imati dovoljno novca kako
biste mogli kupili nekretnine, restorane, radnje i sl. Najveći problem stvara
policija, koja se veoma brzo pojavljuje – što baš nije uvek slučaj u
afroameričkom getu – i veoma je brutalna, što znači da igraču ostavlja jako
malo slobode da može da pobegne. Za razliku od Vajs Sitija, gde je sloboda mnogo veća, ovde je „ulično divljanje“
uglavnom ograničeno na ispunjavanje zadataka, ali igrica obiluje sa mnogo više
oružanih obračuna, gotovo da pucnjavu zatičemo na svakom koraku. Izgled geta i
njegova atmosfera, slamovi i siromašne četvrti su ovde doslovno preslikane iz
gangsterskih filmova, a porodični odnosi takođe podsećaju na one iz filmova
1990-ih (odnos brata, sestre, njenog dečka i tome sl.). Takođe, struktura grada
je tako oblikovana da ljudi iz geta ne mogu odmah da dopru do poslovnih i
luksuznih četvrti, nego to mora da ide postepeno – zavisno od toga koliko dobro
obavljate pojedine zadatke – a što znači da na taj način zarađujete i mnogo
novca. To znači da je napredovanje u igrici moguće, ali da se odvija postepeno,
a izlazak iz geta je kao i u stvarnom životu često mukotrpan i težak.
Nezaobilazne su gradske žurke u kojima se igra brejkdens, ili se takmičite u
plesu automobila. Naravno, gradsko okruženje najviše podseća na gangsterske
filmove jer se veliki broj obračuna obavlja upravo u getu – bar kada je prvi
deo igrice u pitanju – dok kasnije se stvari komplikuju a do izražaja dolaze i
opšta mesta GTA serijala kao što su:
utrkivanja autima, krosericama, gliserima i sl. Isto ono što važi za serijal Vajs Siti možemo primeti i ovde, a to je
da San Andreas preuzima šablone iz
gangteskih filmova 1990-ih, da ih prerađuje, oplemenjuje i reciklira i u nešto
izmenjenoj formi isporučuje konzumerističkoj publici. Naravno, ovde publika
menja svoju tradicionalnu posmatračku ulogu i postaje nekakva vrsta subjekta,
aktera koji učestvuje u samoj igri. Naravno, većina filmova toga tipa je
prestala da se snima do početka 2000-ih, ne samo da je opala popularnog
gang-repa, nego je i sam hip-hop stupio u simbiozu sa raznim drugim muzičkim
žanrovima i danas je postao nekakva vrsta mejnstrima, naročito je nezaobilazan
prilikom realizacije rijaliti programa, a da ne govorimo o internetu i njegovom
uticaju na savremenu muzičku produkciji. Kao takav on je odjednom postao
interesantan igrici koja izlazi 2004. godine, koja prati sve te promene u muzičkoj
produkciji i koja se koristi nekakvim starim šablonima gangsterskog žanra da bi
prozvela novu vrstu medija.
Naravno, ovde treba
imati u vidu da video-igrice takođe imaju određenu grupu potrošača kojoj se
obraćaju, a da kvalitet igrice u mnogome zavisi i od trenutnog razvoja
savremene nauke i tehnike i samim tim kvalitet igrice zavisi od sposobnosti
kreatora da trenutne tehnički mogućnosti prilagodi zahtevima igriča (publike).
Kao serijal koji se neprestano razvija tako je i GTA u određenom trenutku znao šta tačno treba ponuditi publici, a
ono na čemu je svoju priču zasnivao bili su gangsterski filmovi iz 1990-ih
godina. Pri čemu i tu se dosta lutalo. Prvobitni serijali ređani iz tičje
perspektive i nisu imali puno sličnosti sa klasičnim GTA (III) što se tiče same radnje, budući da je radnja GTA I smeštena u London, a priča GTA II se odvija u budućnost i to u
Eniver Sitiju (Anywhere City). Prvi put rađena u trodimenzionalnoj perspektivi GTA III verzija igrice je situirana u
sadašnjost i to u 2001. godinu, ali su protagonisti radnje uglavnom vezani za
prošlost (italijanska mafija). Reč je o igrici koja je ograničavala kretanje
igrača, a njena poboljšana verzija je zapravo serijal Vajs Siti: potpuno je izmenjana urbana struktura, mračni Liberta
Siti (Njujork) zamenjen je sunčanim Vajs Sitijem (Majami), a korišćeni su i
prepozntljivi šabloni iz akcionih filmova 1970-ih i 1980-ih, što je u mnogome
oslobodilo kretanje igrača i tematski priču situiralo u osamdesete godine
prošlog veka. Slična stvar se ponovila i sa San
Andreasom, samo što je ovog puta priča tematski premeštena u devedesete
godine. Nakon toga činilo se da je serijal malo zasitio, a korišćene su
klasične tehnike franšize da se ide dublje u prošlost kako bi se osvetlio
prehodni serijal, što je za posledicu imalo još dva relativno osrednja
serijala: Liberta Siti storis (radnja
priče je smeštena u 1998. godinu) i Vajs
Siti storis (radnja se odvija u 1984. godini). Na kraju je donesena prava
odluka da izda nov serijal (GTA IV),
koji se pričom totalno razlikuje od svojih prethodnika, a izašao je 2008.
godine. Glavni protagoništa ovde je Niko Belić, mladić sa naših prostora, bivši
učesnik rata u Bosni i ilegalni imigrant u Liberta Sitiju (Njujork) koji dolazi
u posetu svom rođaku Romanu. Pored italijanske, tu se pojavljuje japanska i
ruska mafija, a glavni lik treba da se obračuna sa svima njima. Ovaj serijal je
po prvi put rađen u HD rezoluciji, a kasnije je dobio još nekoliko nastavaka.
Najnoviji serijal GTA V je premašio
sve ostale delove, kako veličinom šeme tako i strukturom naracije, po prvi put
se pojavljuju tri lika u igrici, a igrač može svojevoljno da odlučuje kada će
koristiti kojeg od njih – što daje dinamičnost samoj igrici. O ovom poslednjem
serijalu biće više reči u nekom od narednih poglavlja. NASTAVIĆE SE...
Коментари
Постави коментар