Пређи на главни садржај

ZAŠTO NE TREBA IĆI U KULTURNI DNEVNIK RTS-a

Ja razumem ljude koji su u problemu, nema danas puno kulturnih institucijama u kojima mladi i sposobni ljudi mogu da pronađu svoje zaposlenje, umesto toga, oni se kao i radnici u fabrici glođu međusobno, svesni da su resursi ograničeni, jer je očigledno da jedino kapitalizam uspeva, a sve drugo je stavljeno na stenbaj, i pošto je tako mi svi treba da se ponašamo kao neprijatelji samima sebi, da bi ona latinska sentenca "zavadi pa vladaj" i dalje važila za naše direktore, poslovne menadžere ili ne znam koju već malograđanštinu koja štiti leđa krupnom kapitalu i zbog toga ima drastično veće plate. O čemu pričamo, prošlo je vreme generalnih štrajkova, jer Srbija više nije samostalna zemlja, ona više ne može ništa sama da odluči, čak i taj generalni štrajk pre bi bila u stanju da sprovede vlast, nego mi, prosti radnici, sa kojima se raspravlja kako se raspravlja. Ali to jeste problem, nedostatak solidarnosti koji je nastao kao posledica nekakvog nestabilnog stanja, ali generalno i nedostatka pravog sindikata, sindikata koji će prvobitno voditi računa o solidarnosti među radnicima, pa ako se pročuje da neko nije solidaran, da radi na svoju ruku ili šuruje sa gazdom, sa tim se treba obračunati ceo kolektiv a ne samo pojedinci kojima je stao na žulj, jer uvek je reč o novim članovima koji pokušavaju da zadrže bilo kako posao. A tako ide i u NGO-u, samo sto je Vučić izumeo i praktičnu metodu, zapravo prepisao od Homeinija, koji u doba Iranske revolucije uspeo da poveze i leve i desne ideoške pozicije i da ih jednako iskoristi za osvajanje vlasti. Nažalost, to se dešava i danas da su neki levičari veoma dobrodošli u kulturni dnevnik, kada je u pitanju RTS, a da sa druge strane nekakve opozicione strane nemaju tamo pristup. To naravno, nije nikako slučajno, oni koji odlaze na RTS misle da će nešto više reći o svojoj političkoj poziciji, verovatno su i dobro plaćeni za svoj rad, i pritom čine nekakav oblik balansa i ravnoteže upravo desničarskim organizacijama, koje ne izlaze u javnost, ali ih Vučić koristi za obračun sa svojim političkim protivnicima, a koji takođe dobijaju obimna sredstva, mada to su nečije plate u javnom sektoru, nije to nekakav veliki izdatak, ali se radi o tome, o politici koja sedi na obe stolice, i pritom, nema uopšte osećaj opasnosti da će pasti, jer je očigledno da se ove stolice nikada neće rastaviti sve dok su zadovoljeni njihovi parcijalni interesi. A to je ozbiljan problem, jer Vučić nije budala, i nije neko ko ne poznaje vlastito socijalno okruženje, naprotiv, on je neko ko je prilično dobro skicirao savremenu političku situaciju i neko ko se služi makijavelizmom da bi opstao na vlasti, a trebali bi znati da su takvi upravo i najgori. Naravno, postoji i jedan rezervni plan opozicije, nije ni ona sve otkrila, i to je upravo ono što Vučića i čeka kao najgore iznenađenje, nakon pobede, kao što je bilo na Kosovu, to će ga dočekati i u Srbiji. Samo je pitanje koliko je onih koji su spremni da rizikuju svoje živote da bi na vlast doveli Obradovića, Đilasa ili Jeremića, jer oni se danas čine još većom desnicom u odnosu na Vučića. Ali mozda je to upravo ono što nam se i sprema...

Коментари

Популарни постови са овог блога

O POJMU ISKUPLJENJA

Reč iskupljenje često ima moralnu konotaciju. Međutim, ako pogledamo u rečnik tu ćemo pronaći raznovrsna značenja: spasiti se, odbraniti se, izbaviti se, osloboditi se, opravdati se, popraviti, okajati, ublažiti, dobiti oprost, fig. oprati se...I samo površnim pogledom možemo zaključiti da ovde moralna konotacije nije dominantna. Moralna konotacija je naročito povezana sa religijom i to posebno hrišćansvom, a gde ovu reč srećemo u smislu okajati grehe ili dobiti oprost. Ali u kom smislu iskupljenje i oslobađanje, odnosno, izbavljenje idu skupa? Čak rano hrišćansko tumačenje ove reči polazi od predstave oslobađanja i izbavljenja. Ovde se oslobađanje tumači kao vid „slobode od okova“ i to u smislu oslobađanja od ropstva. Dakle, čak veza između slobode i ropstva, još u ovom ranom hrišćanskom tumačenju ostaje dosta jaka, iako se u sledećem koraku oslobađanje povezuje sa spasenjem. To znači da osloboditi se (okova) istovremeno znači i spasenje (duše). Gnosticizam takođe povezuje ove dve reč

ZA KRAJ "NOVE GODINE"

Nove godine su obično vreme za sređivanje računa. Naša očekivanja, aspiracije i nade sada postaju predmet propitivanja, a često se pitamo ima li smisla „terati po svom“ i dalje, ili treba nešto menjati u svom životu. Politička situacija u svetu nije nam išla naročito na ruku: rat u Ukrajini se nastavlja nesmanjenom žestinom, novo ratište je otvoreno i u pojasu Gaze i to sa brojnim civilnim žrtvama (uglavnom žene i deca), ali šlag na tortu su definitivno bili izbori u Srbiji od 17. decembra. Rezultat izbora je poražavajući u svakom smislu, ispostavilo se da je SNS osvojio većinu na republičkom nivou, a ima mogućnost, ukoliko grupa građana okupljena oko lekara Nestorovića da svoj pristanak, da osvoji većinu i na beogradskim izborima. Ipak, opozicija „Srbija protiv nasilja“ nije se zadovoljila takvom situacijom, oni smatraju da su izbori „pokradeni“ zbog čega su stupili u štrajk, a neki od aktivista i u štrajk glađu (Tepić, Aleksić i dr.). Opozicija je prvobitno ustala protiv beogradskih

"KRVAVI OTKUP" ILI O POJMU ISKUPLJENJA V

Ranije je bilo reči o pojmu iskupljenja – izbavljenja. Pokušaćemo sada da ovaj pojam povežemo sa vesternom. Ranije smo govori o tome kako je vestern prošao kroz tri razvojne faze, a koje su donekle povezane i sa tranasformacijom Holivuda, od studijskog snimanja i malih, nezavisnih agencija, do ukrupljavanja kapitali i izmeštanja studija širom sveta. Ove faze smo posmatralia kao klasični, novi i postmoderni Holivud. Istu podelu je moguće načiniti i sa vesternom. Svaka od ovih faza u razvoju vesterna ima i svoje karakteristike. Klasični vestern predstavlja Divlji zapad kao mesto izgradnje buduće parcijalne zajednice. Kažemo parcijalne zajednice zato što se ona uglavnom zasniva na ljudima koji su povezani hrišćanskim vrednostima protestantske provinijencije, a koji su po prirodi bele kože i anglosaksonskog porekla. Sve drugo je iz ove zajednice isključeno – to je razlog zašto je nazivamo parcijalnom zajednicom. Divlji zapad se ovde percipira i kao preteča Amerike, države koja u svojim kor