Ponekad razmišljam možda je svemu krivo ovo produženo proleće – miholjsko leto ili kako god da ga nazovemo – mnogi od nas su se navikli na ovo lepo vreme, sve dok nas promena sata nije podsetila da je ipak u pitanju gotovo zima, kada je dan mnogo kraći, a i mrak brže pada. Istina, ovih dana je malo zahladnjeno, ali neke najave idu u prilog toga da bi se miholjsko leto moglo produžiti i u novembru, što bi zaista bio fenomen svoje vrste, ali ništa nas ne može iznenaditi, naročito danas, kada se priroda često podmuklo šali sa nama, dobro, neki će dodati da smo to i sami zaslužili, pa ipak, to nije opravdanje, ali čuda se dašavaju i mi se svakim danom sve više na njih navikavamo. Elem, kad je već miholjsko leto doživelo svoj produžetak, može se lako desiti da se i iznenadni socijalni nemiri nastave jednakim intenzitetom i na drugim prostorima, blizu ili daleko od nas, to takođe niko ne može znati. Naročito sada, kada su povodi za nemire krajnje fleksibilni. Istina, nikada nisam posebno shvatio katalonski separatizma, kao što generalno ne shvatam suštinu separatizma, ali da se zaoštrila situacija u Kataloniji to nije sporno, čak je i El klasiko morao biti odložen, koje je to razmere moralo uzeti? Da ne spominjemo Čile, gde je jedan komunalni problem (povećanje cene karte za metro) izazvao lavinu nemilih scena koje se u Čileu nisu dogo mogle videti, još od pada Pinočea. Reč je o tome da je zavedeno vanredno stanje, da je vojska izašla na ulicu, da je suspendovana odluka o povećanju karte, ali sve to nije bilo dovoljno, nezadovoljstvo je prosto eskaliralo. U Malti su migranti zbog loših socijanlnih uslova i prenaseljenosti u kampovima pokrenuli vlastiti protest, koji je takođe imao burnu završnicu. Da ne spominjemo Hongkong budući da tamo još od maja traju nemiri, a protesti protiv Kine i njene neokolonijalne strategije su više nego redovna pojava, često sa krvavim epilogom. Ni Britanija nije preterano stabilna, nju potresaju problemi oko Bregzita, a danas se čini da građani nikada nisu bili podeljeniji oko nekog pitanja, kao što je ono da li ostati ili napustiti EU? Da ne spominjemo i dalje kritična područja kao što su ona na Bliskom Istoku, gde glavnu reč vodi Turka, držeći u šaci EU, i pritom koristeći situaciju da se obraćunava sa lokalnim kurdskim stanovništvom. Naravno, našem predsedniku uopšte nije teško palo da tokom tih osetljivih dana ugosti Ergogana i da mu jednim dosta snishodljivim tokom da do znanja da smo na njegovoj strani, kako što se tiče političke situacije tako i kada je trgovina oružnjem u pitanju. A i stanje u Mađarskoj je daleko od obećavajućeg, moguće da će se i tu uskoro desiti krupne promene na političkom planu, a ne bi me iznenadilo da ih mi opet dočekamo nespremni, kao što smo nedavno dočekali izbore na Kosovu. U Austriji pobeda Kurca nije ništa naročito donela, osim što je ponovo postavila pitanje političke zrelosti sadašnjeg lidera Austrijske narodne stranke i njegove spremnosti da preuzme odgovornost za nešto što bi ga na sledećim izborima moglo koštati političke karijere. I to sve u trenutku kada je u Nemačkoj najavljuje zakon koji treba da omogući lakše zapošljavanje stranaca, o tome se sada govori kao o nekakvoj lažnoj vesti koja je previše rano obradovala ljude sa prostora Balkana. Eto problema ako miholjsko lepo potraje duže nego što je planirano. Ne samo talas požara koji se iz Bugarske prelio na Staru planinu, nego bi od komšija još štošta moglo doći, a na šta nismo pripremljeni da reagujemo. Počev od toga da privatne firme učestvuju u nekakvim sumljivim transakcijama oko trgovine oružjem zbog čega uživaju neshvatljivu podršku naše vlade, ne samo da vlada to podržava nego i prikriva podatke, a uzbunjivača koji je sa njima izišao u javnost drži u pritvoru. Elem, tamo gde se zvecka oružjem uvek može nešto slučajno i da opali, a ovo mihojsko leto ne da nam mira, uzavrela krv i prolećno vreme, kao i nagomilana beda, ne obećavaju ništa dobro bar kad je sadašnja, ali i neka buduća vlada u pitanju. I doista, ako Rusija ubrzo ne pošalje nekakav snežni talas, moglo bi doći do ozbiljnih problema. A to nikome nije u interesu, a posebno ne sadašnjoj vladi.
Reč iskupljenje često ima moralnu konotaciju. Međutim, ako pogledamo u rečnik tu ćemo pronaći raznovrsna značenja: spasiti se, odbraniti se, izbaviti se, osloboditi se, opravdati se, popraviti, okajati, ublažiti, dobiti oprost, fig. oprati se...I samo površnim pogledom možemo zaključiti da ovde moralna konotacije nije dominantna. Moralna konotacija je naročito povezana sa religijom i to posebno hrišćansvom, a gde ovu reč srećemo u smislu okajati grehe ili dobiti oprost. Ali u kom smislu iskupljenje i oslobađanje, odnosno, izbavljenje idu skupa? Čak rano hrišćansko tumačenje ove reči polazi od predstave oslobađanja i izbavljenja. Ovde se oslobađanje tumači kao vid „slobode od okova“ i to u smislu oslobađanja od ropstva. Dakle, čak veza između slobode i ropstva, još u ovom ranom hrišćanskom tumačenju ostaje dosta jaka, iako se u sledećem koraku oslobađanje povezuje sa spasenjem. To znači da osloboditi se (okova) istovremeno znači i spasenje (duše). Gnosticizam takođe povezuje ove dve reč
Коментари
Постави коментар