Sve ono što prošli vikend nismo mogli da gledamo nigde osim na TV N1, danas je već od ranog jutra bilo pompezno najavljeno i ispraćeno na nekoliko kanala sa javnom frekvencijom: Na Pinku, Studiju B, RTS-u. Ali šta smo zapravo videli? Ukoliko se uzme u obzir da je danas ipak radni dan – ne rade pojedine škole samo na teritoriji Vojvodine – onda se može zaključiti da u Srbiji kao i u regionu (uključujući Crnu Goru, Kosovo i Republiku srpsku) ili ima tako veliki broj nezaposlenih (kojima je glavna stvar u životu da idu na stranačke mitinge) ili se ipak radi o organizovanom dolasku na proteste. To šta je sve organizovani dolazak podrazumevao ne smem ni da nagađam, budući da stvarnost uvek iznenadi moju bujnu maštu. Ali, čak i da ne verujemo pojedinim glasinama koje kažu da je osim besplatnih sendviča u igri bila i dnevnica u visini od 1500 do 3000 dinara, ipak ostaje sumnja da se ipak radilo o nekakvom organizovanom dolasku u prestonicu, naročito kada uzmemo u obzir političku inertnost Srba, što možemo oceniti i na osnovu slabe izlaznosti na izborima. Ali, ako pogledamo sve to sa druge strane, neko vam plati da idete u prestonicu – u koju ovih dana i nije baš najlakše stići, pritom možda dobijete slobodan dan i besplatnan obrok, a da istovremeno možete, takođe za džabaka, da prisustvojete koncertu Čorbe i Lukasa, koji su verovatno svirali samo svoje hitove – ima li koga da to ne zna, onda o čemu pričamo: što je džabe i bogu je drago. Čini se da se jedino tako može objasniti masovna poseta prestonice – iz svih delova Srbije i regiona – jer nemojte mi reći da su ljudi išli da gledaju Vučića i druge političare? Nije dosta što ih gledamo svaki dan preko malih ekrana, nego još da im idemo dati podršku. I to podršku za šta: da mogu da žive na našoj grbači još nekoliko godina. Sve to narod dobro zna. Pa ipak, ide na mitinge. Ide naravno, ide jer za razliku od svega drugog što mora da kupi, ovde nešto može i da dobije džaba, a to na jedan potpuno uvrnut način znači da je nekom ipak stalo do tog napaćenog naroda i da mu želi dobro, čim daje za džabaka. E sad, obično se kaže da bi kapitalizam i govno naplatio samo da ga ima kome prodati, i dakako da vlada potreba za njim, ali govno dati i to za džaba, e to je ipak čin kojim nekog ceniš i kome pokazuješ nekakvu zahvalnost. A političarima je najlakše valjda da nama daju govna, jer sve ostalo su prodali drugima, pa im govno onda dođe i nas nečim da počaste i to za džaba. Naravno, koliko vrede govna i da nije bas sve za džaba, čak i kad tako izgleda, saznaćemo za koju godinu kad i vlastita govna dođu na otplatu. A i onda ćemo kao i uvek biti prepušteni sabi samima.
Reč iskupljenje često ima moralnu konotaciju. Međutim, ako pogledamo u rečnik tu ćemo pronaći raznovrsna značenja: spasiti se, odbraniti se, izbaviti se, osloboditi se, opravdati se, popraviti, okajati, ublažiti, dobiti oprost, fig. oprati se...I samo površnim pogledom možemo zaključiti da ovde moralna konotacije nije dominantna. Moralna konotacija je naročito povezana sa religijom i to posebno hrišćansvom, a gde ovu reč srećemo u smislu okajati grehe ili dobiti oprost. Ali u kom smislu iskupljenje i oslobađanje, odnosno, izbavljenje idu skupa? Čak rano hrišćansko tumačenje ove reči polazi od predstave oslobađanja i izbavljenja. Ovde se oslobađanje tumači kao vid „slobode od okova“ i to u smislu oslobađanja od ropstva. Dakle, čak veza između slobode i ropstva, još u ovom ranom hrišćanskom tumačenju ostaje dosta jaka, iako se u sledećem koraku oslobađanje povezuje sa spasenjem. To znači da osloboditi se (okova) istovremeno znači i spasenje (duše). Gnosticizam takođe povezuje ove dve reč
Коментари
Постави коментар