Sve ono što prošli vikend nismo mogli da gledamo nigde osim na TV N1, danas je već od ranog jutra bilo pompezno najavljeno i ispraćeno na nekoliko kanala sa javnom frekvencijom: Na Pinku, Studiju B, RTS-u. Ali šta smo zapravo videli? Ukoliko se uzme u obzir da je danas ipak radni dan – ne rade pojedine škole samo na teritoriji Vojvodine – onda se može zaključiti da u Srbiji kao i u regionu (uključujući Crnu Goru, Kosovo i Republiku srpsku) ili ima tako veliki broj nezaposlenih (kojima je glavna stvar u životu da idu na stranačke mitinge) ili se ipak radi o organizovanom dolasku na proteste. To šta je sve organizovani dolazak podrazumevao ne smem ni da nagađam, budući da stvarnost uvek iznenadi moju bujnu maštu. Ali, čak i da ne verujemo pojedinim glasinama koje kažu da je osim besplatnih sendviča u igri bila i dnevnica u visini od 1500 do 3000 dinara, ipak ostaje sumnja da se ipak radilo o nekakvom organizovanom dolasku u prestonicu, naročito kada uzmemo u obzir političku inertnost Srba, što možemo oceniti i na osnovu slabe izlaznosti na izborima. Ali, ako pogledamo sve to sa druge strane, neko vam plati da idete u prestonicu – u koju ovih dana i nije baš najlakše stići, pritom možda dobijete slobodan dan i besplatnan obrok, a da istovremeno možete, takođe za džabaka, da prisustvojete koncertu Čorbe i Lukasa, koji su verovatno svirali samo svoje hitove – ima li koga da to ne zna, onda o čemu pričamo: što je džabe i bogu je drago. Čini se da se jedino tako može objasniti masovna poseta prestonice – iz svih delova Srbije i regiona – jer nemojte mi reći da su ljudi išli da gledaju Vučića i druge političare? Nije dosta što ih gledamo svaki dan preko malih ekrana, nego još da im idemo dati podršku. I to podršku za šta: da mogu da žive na našoj grbači još nekoliko godina. Sve to narod dobro zna. Pa ipak, ide na mitinge. Ide naravno, ide jer za razliku od svega drugog što mora da kupi, ovde nešto može i da dobije džaba, a to na jedan potpuno uvrnut način znači da je nekom ipak stalo do tog napaćenog naroda i da mu želi dobro, čim daje za džabaka. E sad, obično se kaže da bi kapitalizam i govno naplatio samo da ga ima kome prodati, i dakako da vlada potreba za njim, ali govno dati i to za džaba, e to je ipak čin kojim nekog ceniš i kome pokazuješ nekakvu zahvalnost. A političarima je najlakše valjda da nama daju govna, jer sve ostalo su prodali drugima, pa im govno onda dođe i nas nečim da počaste i to za džaba. Naravno, koliko vrede govna i da nije bas sve za džaba, čak i kad tako izgleda, saznaćemo za koju godinu kad i vlastita govna dođu na otplatu. A i onda ćemo kao i uvek biti prepušteni sabi samima.
Možda je došlo vreme da sumiramo utiske o studentskim protestima. Izvesno je da je prošlo 5 meseci od pobune studenata, a mi još uvek nemomo ni naznaku nekakvog političkog projekta. Ako se setimo, studentski protesti su i počinjali sa pričom da političke stranke nemaju tapiju na politiku ali se od tada nije pojavila nikakva politička alternava u Srbiji. Poslednji događaji su pokazali da studenti nisu bili nezavisni od političke ili kulturne elite iz opozicionih krugova, budući da poteze koje su studenti u poslednje vreme povlačili bili su blago rečeno fiasko. Nesumljivo da je ključan datum po tom pitanju bio 15. mart. Tada smo svedočili da se studentski protest raspao i to je moglo da se prati u direktnom prenosu. Nakon toga su studenti samo tražili izgovore da produže agoniju, ali je bilo evidetno da studenti nisu dorasli zadatku koji su im neki namenili, a to je promena aktuelne vlasti. Najgore od svega je to što studenti nisu hteli da prihvate istinu, negu su tvroglavo terali po s...
Коментари
Постави коментар