Hteo ne hteo Utisak nedelje se opet pokazao kao neko ko može da prilično dobro kreira javno mnjenje u Srbiji, budući da povratak Olje Bećković nikog nije ostavio ravnodušnim, a ponajmanje one glasove koji su mislili da im Utisak i nije neophodan, bilo da dolaze sa levice ili desnice. Ipak je ovog puta levica bila mnogo više isprovocirana. Radilo se o tome da li je Boško Obradović, fasista, ljotićevac ili nije. Liberali su bili saglasni u ovoj oceni : naravno da nije. Treba dodati : naravno da nije jer upravo Vučić kaže da jeste. A nemoguće je da Vučić ovog puta bude u pravu. Ali, ljudi zaboravljaju da je Vučić kritiku Boška Obradovića i Dveri kao fašista i ljotićevaca preuzeo od levičarstve kritike, sećam se da su kružile glasine i za Čedu Jovanovića da je u mladosti bio ljotićevac, i prvobitno je deo opozicije na čelu sa Čankom ponovio istu optužbu, da bi je na kraju usvojio i sam politički mejnstrim na čelu sa predsednikom nam republike. Dakle, građanska Srbija je još jednog puta podbacila, jer čini se da su spremni i u savez sa najgorim vragom samo da se reše Vučića ili što je isto, ponovo dokopaju vlasti. Nejasni su sa druge strane levičari koji su ponovo rasuli svoju oštru ideološku retoriku, a koja nas meninovno vraća problemu drugog svetskog rata : tzv. sukobu četnika i partizana, kvinslinga i saradnika okupatora, sa jedne strane, i revolucionarne radničke borbe, sa druge. Međutim, sve je to daleko od današnje političke situacije. Čak su možda najviše u pravu oni koji tvrde da su i opozicija i vlast podjednako opasni za ovu državu, jer su obe ove struje izraz svojevrsnog fašizma. Ali, ljudi očigledno zaboravljaju jednu stvar. Naravno, da su svi podjednako fašisti, jer su svi podjednako i neoliberali, jer su svi podjednako i zastupnici krupnog finansijskog kapitala, gde dominiraju interesi multinacinalnih korporacija koliko i razvoj novih tehnologija, itd. Ali, ima i onih koji tvrde da sve nedaće tržišnog kapitalizma neznalice na levici krste imenom neoliberalizma. Pri čemu isti ti veliki stručnjaci u ekonomiji zaboravljaju da strukturalna kriza kapitalizma, što je drugo ime za neoliberalni kapitalizam, devastira kako prirodne uslove u kojima živimo tako, paralelno sa tim, gradi i jedan sistem totalne kontrole, koji je mnogo opasniji nego tzv. fašizam u tridesetim godinama dvadesetog veka. Opasniji utoliko što više nije reč o nekakvom genenocidu koji se sprovodi nad ljudima kojima se odriče humanost, nego se radi i o totalnom uništenju vrste (pretnja kako atomskim uništenjem, tako i zagađenjem prirode, što vodi istrebljenju živih vrsta, od čega i sam ljudski život zavisi). U vreme kada smo u stanju da sagledano vlastito istrebljenje suviše je svađati se oko toga da li ćemo umreti kao fašisti ili antifašisti. Na kraju krajeva, svejedno je to sve dok ove razlike služe vlasti kao nekakva kost oko koje se svađamo i koju treba kao psi da glođeno. Nije reč o tome, jer danas je opasnost od fašizma mnogo veća, a savez kapitala i novih tehnologija više ne vodi nekakvom etničkom genocidu nego preti da uništi i ljudsku vrstu kao takvu. I to je generalno problem i to tome treba više da pričamo.
Reč iskupljenje često ima moralnu konotaciju. Međutim, ako pogledamo u rečnik tu ćemo pronaći raznovrsna značenja: spasiti se, odbraniti se, izbaviti se, osloboditi se, opravdati se, popraviti, okajati, ublažiti, dobiti oprost, fig. oprati se...I samo površnim pogledom možemo zaključiti da ovde moralna konotacije nije dominantna. Moralna konotacija je naročito povezana sa religijom i to posebno hrišćansvom, a gde ovu reč srećemo u smislu okajati grehe ili dobiti oprost. Ali u kom smislu iskupljenje i oslobađanje, odnosno, izbavljenje idu skupa? Čak rano hrišćansko tumačenje ove reči polazi od predstave oslobađanja i izbavljenja. Ovde se oslobađanje tumači kao vid „slobode od okova“ i to u smislu oslobađanja od ropstva. Dakle, čak veza između slobode i ropstva, još u ovom ranom hrišćanskom tumačenju ostaje dosta jaka, iako se u sledećem koraku oslobađanje povezuje sa spasenjem. To znači da osloboditi se (okova) istovremeno znači i spasenje (duše). Gnosticizam takođe povezuje ove dve reč
Коментари
Постави коментар