Пређи на главни садржај

KO JE UBIO MAKAVEJEVA


Ko je ubio Dušana Makavejeva? Teško pitanje. Moglo bi se postaviti za svakog od nas. Ipak, ako pitate policiju ona će vam reći da je to ipak zavera komunističke bagre i da Makavejeva niko nije ubio, čovek je umro, to je činjenica, prirodnom smrću, u dobokoj starosti (da ne kažemo pred sam kraj svog života). I to je činjenica. Jedna u nizu činjenica, koja ga je možda i dokrajčila, koja ga je na kraju i ubila. Da iza njegove smrti nije postojala nikakva zavera, da je prosto čovek odapeo, kao i svako od nas. Ali, ponekad se desi da mi i pobrkamo činjenice. A onda statistika bude i bolja, to voli naša policija, a i drugi upravljači sveta... što bi rekao Džoker iz Nolanove serije o Betmenu, svetom danas upravlja haos i to je smisao vlasti danas... stvoriti haos...dakle, vladavina cinjenica je zapravo vladavina haosa. A u tom haosu Makavejev je umro prirodnom smrću, on zapravo nije ubijen, što je jedna notorna i licemerna laž. Ne samo da su ga ubili onda kada je bio spreman za nas, svoju publiku, nego su ga, kao Hektora u Ilijadi, ljudi-bogovi, kulturkapitalisti socijalizma, razvlačili po prašini, da budemo svesni da je zaista skončao u najgorim mukama. I onda, danas, kada čujemo da je Makavejev i zvanično mrtav, dođe nam da odahnemo: čovek je konačno našao mir, za tim je godinama čeznuo, naročito izvan domovine i otadžbine i onda se, sticajem okolnosti, desi da pogledamo njegov Sweet movie i da se zamislimo: dobro je i prošao, da se vratio u domovinu verovatno bi ga rastrgali kao poslednjeg olosa, ili pustili da umre u anonimnosti, što je verovatnije, i samoci, kao što su umirali mnogi velikani Srpstva i kulture u koju se danas najvise kunu oni koji im ni imena ne znaju, pa dakle, i ko bi se sećao jednog Makavejeva i zbog čega. Pa ako ništa onda zbog toga jednog filma Sweet movie. Jer svi prethodni filmovi su imali uzore, a ovaj film, mozda i anoniman je postao uzor mnogim sineastama. I to ne treba kriti. Moguće da je Makavejev shvatio da ako ne napravi jedan zaista dobar film, on će u istoriji postojati kao što postoje oni koji se oslanjaju na struje, a struje prolaze, kao i novi i stari talasi. Od njih ništa ne ostaje. A da se ne lažemo. Makajeveja je ubio film, jer se on filmu posvetio u nevreme, on je mogao da bude drugi Bunjuel, i to je večna tragedija Makavejeva, večni drugi, da je film tada trebao Bunjuele. Ali ne, o čemu je on sve maštao sve je već bilo prikazano na filmu, čak i taj dokumentarac, koji pravi o vlastitom životu nije preterano originalan, šeta od Godara do Majkla Mura, ljudi bi rekli dobri uzori, ali ipak uzori. Tačno tako, Makavejev je u životu imao previše uzora, možda previše pogrešnih uzora i to u nesretno vreme, da bi pravio dobre filmove. Jer svi njegovi uzoru su bili sahrenjeni od sredine sedamdesetih, kao i on uostalom, jer tada se raspala koncepcija autorskog filma. Bilo je klisea, umetničkih šablona i slobode, ali nije bilo novca, i sve manje je bilo novca za pojedinačna lutanja, naročito ne za filmove koji ne donose profit, jer profit je bilo carstvo izvan svega. Nije to samo ubilo Makavejeva. To je ubilo i dobru muziku, to je ubili i dobar provod, to je ubilo sve što može da ubije, a polako ubija i planetu. I sam Makavejev je toga bio svestan i sam nije prestao da priča o vlastitom ubistvu, jer je dobro znao da ako ubiju njega, ubiće i sve ono što volimo, a samim tim ubiće i sve nas... O tome govori i njegov film "Slatki film"... O tome kako nas ne prestaju ubijati, jer nam oni sami kreiraju uslove života, uslove života, kojeg, da li ima posle rođenja, kako kaže pesme u istoimenom filmu...Dakle, ko je ubio Makavejeva, isti oni koji godinama truju i nas i jedva čekaju kada ćemo odapeti, da likuju na našim grobovima i da se drže činjenica... ali kasno je za činjenice, bura je u nama i nju treba izneti, ako treba i protiv činjenica...

Коментари

Популарни постови са овог блога

SUMA SUMARUM STUDENTSKOG POKRETA

Možda je došlo vreme da sumiramo utiske o studentskim protestima. Izvesno je da je prošlo 5 meseci od pobune studenata, a mi još uvek nemomo ni naznaku nekakvog političkog projekta. Ako se setimo, studentski protesti su i počinjali sa pričom da političke stranke nemaju tapiju na politiku ali se od tada nije pojavila nikakva politička alternava u Srbiji. Poslednji događaji su pokazali da studenti nisu bili nezavisni od političke ili kulturne elite iz opozicionih krugova, budući da poteze koje su studenti u poslednje vreme povlačili bili su blago rečeno fiasko. Nesumljivo da je ključan datum po tom pitanju bio 15. mart. Tada smo svedočili da se studentski protest raspao i to je moglo da se prati u direktnom prenosu. Nakon toga su studenti samo tražili izgovore da produže agoniju, ali je bilo evidetno da studenti nisu dorasli zadatku koji su im neki namenili, a to je promena aktuelne vlasti. Najgore od svega je to što studenti nisu hteli da prihvate istinu, negu su tvroglavo terali po s...

ZA KRAJ NOVE GODINE: NE BIO NAM U KOŽI

Prošlo je gotovo godinu dana od velikih blokata fakulteta, tzv. studentskih protesta i možda je vreme da malo sumiramo utiske. A rezultat svega toga je sledeći: masovnost protesta je opala, a lokalni izbori su pokazali da SNS nikada nije bio jači. Šta se zapravo desilo u ovih godinu dana? Postoji i izreka za tako nešto: „tresla se gora, rodio se miš“. Čini se da je glavna slabost ovih protesta bila ono što je u početku mobilisalo mase, a to je njihova anonimnost. Anonimnost se pokazala kao mač sa dve oštrice: tačno je da anonimnost onemogućava vlast da napada potencijalne organizatore protesta, ali sa druge strane, anonimnost podgreva teorije zavera, a one mogu biti mnogo opasnije za proteste, nego sama vlast, budući da je svakom jasno da se iza nečijeg internet naloga može kriti bilo ko: od potencijalnih terorista, do predstavnika tajnih službi i religijskih zaluđenika. Međutim, čini se da ovde anonimnost nije iznuđeno rešenje, nego taktički potez. O čemu se zapravo radi? Problem je u...

ĆACI DOKLE ĆACI

Čini se da je jedan termin skorijeg datuma izvor brojnih sporenja i diskusija. Reč je o terminu ćaci. Izvorno, termin je nastao kao neka vrsta uličnog grafita, ispisan na zidu jedne novosadske gimnazije: Ćaci idite u škole. Napisan je na ćirilici. Teško je pogoditi na koga se ovo odnosi, ukoliko nije reč o ličnom imenu, i najverovatnije da je reč o jezičkog gresci, što ukazuje da je poruku možda napisao neko ko se ne služi najbolje ćiriličnim pismom. Ono što je frapantno jeste da je ubzo ova reč postala nekakav „simbol otpora sistemu“ u stutudenskih i građanskih krugovima, tokom nedavnih protesta koji ulaze evo i u peti mesec. Postavlja se pitanje kako to da je jedna jezička greška – ako je uopšte reč o grešći, jer ljudi svašta pišu po zidu, a može se pretpostaviti da je ovo ipak bilo namenjeno đacima novosadske gimnaziji, koji su tih dana bili u obustavi nastave – mogla da izazove toliko različitih interpretacija, putem interneta su kružile fore ne ovu temu, a ova reč ubrzo je postala...