Пређи на главни садржај

PROBLEM "POST" U ŽIVOTIMA NAŠIM I ONIH POSLE NAS


Šta reći danas o tome "post" što nas u stopu prati? Nije to samo nasleđe postmodernizma. Radi se o jednoj mnogo ozbiljnijoj stvari. Mi današnji ljudi smo bez istorije. Nedostatak istoričnosti upravo simbolizuje to "post". To "post" zapravo znači poslednji ljudi. Poslednji stadijum čovečanstva ili onoga što ostaje od čoveka nakon što nastupi to "post". Da li za tim treba želiti? Naravno da ne, ali to sada nije tema. Taj poslednji stadijum je utoliko poslednji što smo mi toliko natopljeni istorijom i značenjem da bilo šta da nam se dogodi mi smo to već na neki način doživeli. To je vekovno boravljenje u modelima, kada modeli postaju deo naših života i kada se mi više od njih ne možemo razlikovati. Ta zarobljenost u modelu jeste svojevrsna predstava smrti. I to ona najgore prirode, a zove se besmrtnost. Besmtnost ne postoji u prirodi jer to jedna artefaktna tvorevina. To je pokušaj da se vlastita smrt nadživi. Ono što je svojevremeno Filop K. Dik zvao procesom nadživljivanja. To zapravo znači živeti vlastitu smrt kao život. To je život mitskih stvorenja poput vampira, antičkih bogova, antiheroja horora i naučne fantastike današnjice. To "post" mi doživljavamo kao nemogućnost da prekinemo sa vlastitom istorijom. Bolesni od istorije, odnosno trajanja, tako se zove naša savremena bolest. To znači zaljubljenost u model i u vlastitu sliku. To je bolest jednog narcisa. Da bi je upoznali nama je bilo potrebno više od 2500 godina. To se obično dešava starim kulturama i civilizacijama koje više nisu u stanju da sebe pretvore u iskustva, nego nastavljaju da proživljavaju postojeće modele koje iznova stvaraju. Civilizacija opsednuta trajanjem, to su poslednji trenuci civilizacije koja je dostigla zenit narcis kulture ali nije u stanju da ide dalje, nije u stanju da briše vlastite slike, ruši sopstvene i tuđe modele i ponovo iskušava smrt na razne načine. To "post" zapravo svedoći o našoj kreativnoj nemoći, našoj dubokoj veri u postojeće, u slike koje stvaramo o sebi i u modele kojima objašnjavamo vlastiti živote. To je razlog zašto se politika prepušta šarlatanima, ljudima bez invencije ili ideja, jer u doba u kome živimo kreativnost više ne znači ništa, nema stvaranja, nema razloga za stvaranje, jer toliko toga je već postignuto da ljudi samo prepisuju jedni od drugih. Dovoljno znamo o životu, o istoriji i značenju, dovoljno za tri života, a ne za ovaj jedan kojeg više i ne znamo kako živeti jer se radi samo o stvari vredne izbora, izboru života, odnosno, modela života koji želimo proživeti. I to je suština svega. Našeg života, prezasićenog modelim - mi i pre nego se rodimo, još kao fetusi, imamo mogućnost da biramo modele koje ćemo živeti. To je cena visoko razvijene potrošačke kulture u kojoj živimo i kojoj se klanjamo kao nekada drevnim simbolima. Umorni od života, tako se zove naša bolest i istovremeno prezasićeni modelima, to je problem naših života. To "post" znači život osuđenen na tavorenje bez novina, jer sve novo je već vidjeno, ukljućujući i to "sve već vidjeno".

Коментари

Популарни постови са овог блога

O POJMU ISKUPLJENJA

Reč iskupljenje često ima moralnu konotaciju. Međutim, ako pogledamo u rečnik tu ćemo pronaći raznovrsna značenja: spasiti se, odbraniti se, izbaviti se, osloboditi se, opravdati se, popraviti, okajati, ublažiti, dobiti oprost, fig. oprati se...I samo površnim pogledom možemo zaključiti da ovde moralna konotacije nije dominantna. Moralna konotacija je naročito povezana sa religijom i to posebno hrišćansvom, a gde ovu reč srećemo u smislu okajati grehe ili dobiti oprost. Ali u kom smislu iskupljenje i oslobađanje, odnosno, izbavljenje idu skupa? Čak rano hrišćansko tumačenje ove reči polazi od predstave oslobađanja i izbavljenja. Ovde se oslobađanje tumači kao vid „slobode od okova“ i to u smislu oslobađanja od ropstva. Dakle, čak veza između slobode i ropstva, još u ovom ranom hrišćanskom tumačenju ostaje dosta jaka, iako se u sledećem koraku oslobađanje povezuje sa spasenjem. To znači da osloboditi se (okova) istovremeno znači i spasenje (duše). Gnosticizam takođe povezuje ove dve reč

ZA KRAJ "NOVE GODINE"

Nove godine su obično vreme za sređivanje računa. Naša očekivanja, aspiracije i nade sada postaju predmet propitivanja, a često se pitamo ima li smisla „terati po svom“ i dalje, ili treba nešto menjati u svom životu. Politička situacija u svetu nije nam išla naročito na ruku: rat u Ukrajini se nastavlja nesmanjenom žestinom, novo ratište je otvoreno i u pojasu Gaze i to sa brojnim civilnim žrtvama (uglavnom žene i deca), ali šlag na tortu su definitivno bili izbori u Srbiji od 17. decembra. Rezultat izbora je poražavajući u svakom smislu, ispostavilo se da je SNS osvojio većinu na republičkom nivou, a ima mogućnost, ukoliko grupa građana okupljena oko lekara Nestorovića da svoj pristanak, da osvoji većinu i na beogradskim izborima. Ipak, opozicija „Srbija protiv nasilja“ nije se zadovoljila takvom situacijom, oni smatraju da su izbori „pokradeni“ zbog čega su stupili u štrajk, a neki od aktivista i u štrajk glađu (Tepić, Aleksić i dr.). Opozicija je prvobitno ustala protiv beogradskih

"KRVAVI OTKUP" ILI O POJMU ISKUPLJENJA V

Ranije je bilo reči o pojmu iskupljenja – izbavljenja. Pokušaćemo sada da ovaj pojam povežemo sa vesternom. Ranije smo govori o tome kako je vestern prošao kroz tri razvojne faze, a koje su donekle povezane i sa tranasformacijom Holivuda, od studijskog snimanja i malih, nezavisnih agencija, do ukrupljavanja kapitali i izmeštanja studija širom sveta. Ove faze smo posmatralia kao klasični, novi i postmoderni Holivud. Istu podelu je moguće načiniti i sa vesternom. Svaka od ovih faza u razvoju vesterna ima i svoje karakteristike. Klasični vestern predstavlja Divlji zapad kao mesto izgradnje buduće parcijalne zajednice. Kažemo parcijalne zajednice zato što se ona uglavnom zasniva na ljudima koji su povezani hrišćanskim vrednostima protestantske provinijencije, a koji su po prirodi bele kože i anglosaksonskog porekla. Sve drugo je iz ove zajednice isključeno – to je razlog zašto je nazivamo parcijalnom zajednicom. Divlji zapad se ovde percipira i kao preteča Amerike, države koja u svojim kor