{...sledeci iskazivost – koja je uvek bila mesto prisustva, pokušati pripremiti, kao majstor/tehničar – jedno , kao da to već ne podrazumeva neko mesto koje treba osigurati, kao da to već ne znači neko ’odakle’. Sumljiva topologija dečijeg imena prosuta jednoga jutra negde, na relaciji ’između’. Ta Kantova konstatacija, koja nam obezbeđuje mesto susreta, taj pokušaj Zapada da prostornim metaforama izađe iz sebe, iz onoga jedinoga/jednoga, jer smrt je uvek bila povlastica autentičnoga, i da time pruži mogućnost zasnivanja. A onda konačno, da se i samo putovanje proglasi za grešku, laž, ili neistinu. I da se kroz jednu neizvesnost upozna jedna druga, a koja je samo neumitni sled ove prve (pa bilo da se time podrazumeva i moć izbora)} „budući da taj prikaz ima za predmet samo znanje, koje se pojavljuje zato što se čini, da sam taj prikaz nije samo slobodna znanost, koja se kreće u svom osebujnom liku, nego se sa ovoga stajališta može uzeti kao put prirodne svesti, koja prodire do is...
teorija kao angažman i politička praksa