Proučavajući despotizam Monteskje je ustanovio da je to vlast koja kod svojih podanika izaziva osećanje straha i bespomoćnosti. O sablasti despotizma tokom XVIII veka pišao je i Grorišar. Evo šta on o tome kaže: »Od kraja XVII veka i u toku celog XVIII veka Evropu je opsedala jedna sablast – sablast despotizma« (Grorišar 1988, 7). O kakvoj je sablasti ovde reč? Činilo se da su zastupnici monarhije i njeni protivnici podjednako strepeli od upotrebe ove reči. Prvi su u despotizmu videli opasnost od sveopšteg izjednačavanja, dok su drugi njega shvatali u smislu vlasti koja prema svojim podanicima postupa kao prema robovima. Despotizam je bila jednako omrznuta reč u oba politička tabora. I dok je Monteskje insistirao na drugom značenju reči, dotle ga je Volter podsećao na njeno izvorno (antičko) značenje, u smislu gospodara u kući, domaćina (Ibid., 9). Ali, nesumnjivo da su svi o despotizmu mislili kao o političkom uređenju karakterističnom za velike azijske tvorevine u Turskoj, Mongolsko...
teorija kao angažman i politička praksa