Ovih dana sam pratio intervju sa jednim od predstavnika opozicije, Pavlom Grbovićem, i čini se da je ovaj bio više nego rečit. Elem, Grbović, kao predstavnik Pokreta slobodnih građana (u daljem tekstu PSG – nije li čudno da ova skraćenica budi više asocijaciju na nekakav elitni fudbalski klub, nego na političku partiju, a čak ni to nije slučajno, što samo govori o nepostojanju elementarne inventivnosti kada je politička scena Srbije u pitanju, ne samo u opoziciji, nego i na vlasti), u ideološkom smislu se ubraja u beskompromisne zagovornike evropskih integracija, pri čemu je ovom pokretu ideološki najbliža partija LDP-a, partija koja je tokom svog političkog delovanja zastupala krajnje radikalnu poziciju: zalagala se za samostalnost Kosova, za priznavanje genocida u Srebrenici i za odlučan prekid sa kineskim i ruskim uticajim na ovim prostorima. Ako se podsetimo govora koji je Grbović održao pre nekoliko meseci u Evropskom parlamentu – baš u vreme kada je Kurti držao sličan govor u Sav...
teorija kao angažman i politička praksa