Bilo bi nekako pošteno da ono o čemu smo govorili gotovo cele godine, da time i zaključimo ovogodišnji ciklus pisanja, a to su (studentski) protesti (blokade). Elem, gotovo da više nikom nije potrebna elaboratica ovog problema, neki bi to nazvali i istorijom bolesti. I kao uvek, ono što su neki dočekali kao izuzetno osveženje političkog života u Srbiji, pretvorilo se u totalnu katastrofu. A da stvar bude gora u tome su učestvovali najmudriji ljudi u Srbiji, ili bi bar trebalo da važe za najmudrije, budući da je reč o studentima i univerzitetskim profesorima, a ne bi pogrešili ako bi ih nazvali i nekakvom kulturnom elitom, reč je o jednoj širokoj društvenoj podršci koja je dolazi od glumaca, akademika, novinar, advokata, sudija, srednjoškolskih i univerzitetskih profesora, NVO aktivista i dr. Šta to zapravo pokazuje? Da društveni krem Srbije i dalje nije svestan i ni izbliza ne poznaje „društvene uslove“ u kojima se ovde živi. I to ne treba da nas iznenađuje, budući da je vrlo moguće da...
teorija kao angažman i politička praksa