Sinoćni studentski protest bio je definitivan debakl. U jednom trenutku bio je zaista veličanstven broj ljudi i činilo se da će sve proći bez ikakvog incidenta, ali onda je najednom sve krenulo po zlu. Što je najgore nikom nije jasno šta se tačno dogodilo: osim što se najednom celokupna studentska organizacija na terenu raspala. Mnogo smo slušali o toj veličanstvenoj organizaciji studenata. Ali, jako malo se stvarno znalo kako to funkcioniše, jer studenti nisu davali izjave za štampu, činilo se da ne postoji nekakav potencijalni vođa i sl. Međutim, ono što je činilo jakim studentski pokret bila je i njihova najveća slabost. Radi se o tajnosti u kojoj su sprovodili sve svoje namisli i nakane. Istina, mnogima je od početka sve to izgledalo sumljivo. Živimo u vremenu u kom se informacije brzo šire i u kom najsigurnije tajne na kraju isplivaju na površinu. Na kraju krajeva, simboli koje su koristili (krvava ruka), kao i način organizacije i odlučivanja (plenumi) u mnogome su ukazivali da ...
teorija kao angažman i politička praksa