Konačno se završilo i Evropsko prvenstvo u fudbalu. Kažem konačno jer na tranutke je zaista bilo mučno gledati sve to. Mnoge utakmice su igrine čisto na rezultat, što znači da je prvo poluvreme prolazilo bezprizorno, čak i bez jednog šuta u okvir gola. Onda možete zamisliti na šta je to sve ličilo. U osnovi sport, a naročito fudbal, je interesantan jer kod ljudi budi nekakva „vatrena osećanja“ i posebno povezana sa doživljajem nekakvog izuzetnog spektakla. Gotovo da je sve to izostalo na ovom evropskom prvenstvu. Čak i buka oko navijača nije bila toliko izražena, a pojedini nacionalni fudbalski savezi su žestoko kažnjavani i na samu pomisao o nekakvim specifično političkim porukama koje bi dolazile sa tribina. Da li je reč samo o dobroj organizaciji, ili je na stvari nešto sasvim drugo? Sa druge strane Atlantika se dešavaju potpuno neverovatne stvari, pa je tako nekoliko hiljada ljudi propustilo početak finalne utamice između Argentine i Kolumbije, i to zbog toga što je neočekivano nek
teorija kao angažman i politička praksa