Odisejevo lutanje započinje putovanjem. Putovanje je zapravo iskušavanje kroz koje Odisej zadobija sopstvo. Sopstvo u ovom smislu znači sposobnost vladanja sobom. Sopstvo je neka tehnika gospodarenja sobom i sebi ravnima. Da bi se vladalo drugima neophodno je naučiti vladati sobom. Sopstvo je pretpostavka političke i etičke doktrine u staroj Grčkoj. Potrebno je savladati tehniku sopstva na etičkom planu, kako bi se stvorili uslovi za bavljenje politikom. Eto zašto je u staroj Grčkoj etika bila pretpostavka za politiku i zašto je vladavina sobom tek mogla dati legitimitet političkom domenu –vladavini drugima (Aristotel 1988, 10). Šta znači ova veština sopstva? U početku veština sopstva se zasniva mitom. Mit pripoveda o Odisejevim avanturama, na njegovom povratku u zavičaj (rodnu Itaku). Narativna simbolika ovog mita nije u prvom planu našeg interesovanja. Mit o povratku u zavičaj jeste priča o ponovnom zasnivanju. Ono što je predmet ponovnog zasnivanja, to je sopstvo. Zahtev za ponovni...
teorija kao angažman i politička praksa