Mašina-proteza i mašinski spojevi

Budući da akustična slika nije 'materijalni zvuk', dakle, kako on kaže 'čista fizička stvar', već predstava koju mi dobijamo putem čula, dakle, nešto što predstvalja 'psihički otisak zvuka', zvuka koji se čuje i koji time omogućava da se ono izgovoreno prepozna, tj. razume. Stoga to nije veza imena sa predmetom koji ono imenuje, već je to veza glasa sa onim što se izgovara u trenutku govora. Istovremeno, to je veza sa dušom koja izgovoreno prima, i prepoznaje ga kao nešto već poznato, tj. spoznato – shvaćeno. Spoj označitelja (akustične slike) i označenoga (pojma) funcioniše preko glasa koji omogućava da se izgovoreno prepozna, tj. shvati. A to nas opet upućuje na jednu drugu razliku, ona je prema Deridi čak primarnija nego razlika označitelja i označenoga budući da nam otkiva metafizičke pretpostavke Sosirove teorije, a to je razlika između govora i jezika. Dok bi se govor – ’la parole’ – zapravo na francuskom to znači ’živa reč’ – odnosio na pojedinačnog subj...

Postoji izvesna veza između strukturalne lingvistike i dekonstrukcije, veza koju većina autora ne propušta da naglasi, i ta veza se najčešće nalazi u pojmu znaka. Međutim, interesantno je da u ovom slučaju polazna pretpostavka nije vodila međusobnim sličnostima, već naprotiv, razlikama. Tako je i Deridino osnovno polazište Sosir, ali Sosir samo iz razloga što je on u pojmu znaka povezao glas i predstavu (akustičnu sliku) – to je bila osnova pretpostavka tradicionalne metafizike, odnosno, prema Deridi metafizike prisustva – a što je istovremeno omogućilo Deridi da izvrši dekonstrukciju znaka. Da bismo to pokazali vratićemo se osnovnom pitanju koje glasi: zašto dekonstrukcija započinje problemom znaka? To nas pitanje vraća na Sosira, budući da “ako postoji jedna tema koja objedinjuje inače raznovrsno polje ’strukturalističke’ misli, onda je to načelo – koje je prvi istakao Sosir (Saussure) – da je jezik diferencijalna mreža značenja. Ne postoji po sebi očigledna ili jednostruka veza i...